Živimo li Božić? † ..one noći rodio se Bog.. †

Božić u stvarnosti...

Što je zapravo Božić? Obični praznik ili blagdan koji nas upućuje na dublju duhovnu stvarnost? Kakve veze Božić ima s nama? Samo slobodan dan ili nešto vrjednije od toga?  Koji su simboli Božića, te možemo li zamisliti godinu bez Božića i koji su nam razlozi istoga? Čekamo taj dan, pripremamo se, kolači se prave, kitimo bor, održavamo tradiciju, no idemo li dalje od toga, ili ostajemo samo na tome? Puno govora o "Božiću", a koliko o Isusu? Ima li današnji "Božić" veze s Isusom? Da li je Isus teorija Božića, a praksa nešto sasvim drugo. Kakva je naša praksa? Jesmo li spremni za Božić i kada kažemo priprema, što mislimo pod time? Trebamo malo promisliti na koji način pristupamo i što to Božić zapravo krije? 

Božić kao prisjećanje događaja

Isusov rođendan. Spominjemo rođenje Isusa kojeg priznajemo kao živoga Boga. Značajan je za našu povijest i spasenje. Iščekujemo rođendan malog Boga - Božića . Rođenje treće Božanske osobe, utjelovljenog Sina u čovjeku, među ljudima. Njegovo rođenje je posljedica utjelovljenja. Isus je došao u povijesti u pravo vrijeme. Proroci su propovijedali Njegov dolazak i konačno, kada je sve bilo spremno, došao je. Danas slavimo Božić i On dolazi, no valja se zapitati jesmo li spremni? 

Bolji način življenja Božića

Božić danas?  Danas se govori o Božiću, a malo Isusu. Dva pojma koja imaju veze jedno s drugim, a opet danas tako odvojeni. Teorija o Božiću je jako dobra. Slavi se Isusov rođendan. Življena praksa je pomalo drugačija. Danas čovjek misli na kolače, meso, kićenje bora, darivanje, a zanemaruje Boga.  Ne kažem da je prethodno rečeno loše, već da od toga svega čovjek pada u napast i u toj napasti može  ne vidjeti Isusa. Sve je važno, ali Isus je najvažniji. Ako sve to nema cilj u Isusu, onda je to neki razvodnjeni Božić koji u pravoj Božićnoj biti nema smisla. Spominje se i Djed Božićnjak i darivanje. Djed Božićnjak postaje simbolom Božića. Više djece zna za njega, nego za Isusa.

 Darivanje je u redu, svi su sretni, reklame su vesele, no opet pitam. Koja reklama spominje našeg Spasitelja. Zamislimo to u slučaju da nam prijatelj ima rođendan. Znamo da ima rođendan. Na taj dan slavimo, pripremimo sve i to zaista bude lijepo, ali recimo da o njemu niti govorimo, niti ga pozivamo na proslavu. To se danas događa. Slavimo, a ne primamo Isusa među i u nas, odnosno naša srca, niti ga spominjemo. Postoji puno lijepih tradicija i obitelji koji drže do toga da se u Božićno, (a i inače) Isus stavlja na prvo mjesto. Takvih obitelji je nažalost sve manje. Ovim putem samo želim upozoriti na ispravnost Božića. Sve oko nas je lijepo. Naša druženja, lampice, hrana, darivanja. No, ne zaboravimo zbog koga sve to činimo. Pozovimo Isusa na proslavu .

Smisao Božića i Njegova usmjerenost

Isus je došao i doći će. Ovime osim slavlja rođenja Isusa, očekujemo i Njegov drugi dolazak, te posvješćujemo misao o budnosti i spremnosti. Slaveći i išćekujući Njegov rođendan pripremamo se za taj blagdan, ali i za Njegov ponovni dolazak i suživot s Njim u eshatonu. Osim toga bih naglasio i rođenje u našim srcima. Pripremamo se kroz advent za rođenje Isusa u našim srcima. Dakle, jačamo, postimo, molimo, sve više otvaramo srce za ulazak Gospodina i rođenje Njega u nama. Samom tom pripremom dajemo Isusu poklon za rođendan. Lijepo je dobiti za rođendan nešto što želiš. Vjerujte Isus želi ući u naša srca, no mi ljudi stvoreni na sliku Božju, imamo pravo na slobodu. Možemo birati između dobra i zla. Možemo reći Bogu da ili ne. Ako kažemo da, potrudimo se u tome. Birajmo Isusa i pripremimo se za Njega. Isus želi ući u naša srca. Proslavimo onda Njegov rođendan, ali neka ne ostane samo na slavlju, već mu omogućimo ono što želi, a to je ulazak u naša srca. Otvorimo mu srca i poklonimo mu se za rođendan. Na taj način ćemo i mi biti sretni i u potpunosti doživjeti i živjeti Božić.

  Kratka Božićna tema usmjerena Svima koji čitaju i ne   čitaju ovo. Ovim putem Vam zaista želim osim dobrog   društva, hrane, darivanja i uživanja što sumnjam da će  nedostajati, da iskreno, duboko u srcu doživite i    osjetite Isusa. Osim materijalnoga darivanja, želim da    Vam se dogodi ono Duhovno, gdje ćete se darovati    Isusu koji će se roditi u vašim srcima i isto tako učiniti vas spremnima za ponovni Njegov ponovni dolazak. Primite ga u    svoje srce i dopustite da se rodi u Vama. Isus je s    nama, budimo i mi s Njim i budni čekajmo Njegov dolazak i naše puno ostvarenje u Njemu. 

      Sretan Božić! :)

Jesi li ikad pokušao prodati sebe?

Idem, ali ne idem...

Život je pun spoznaja, iščekivanja, nada i zabluda. Nekih smo svjesni, a  nekih uopće ne. Dobro je zapitati se što činim i jesam li na pravom putu i kako znam da je to pravi put? Često o sebi mislimo da ispravno postupamo..ali još češće to samo na tome ostane. Više se trebamo pitati, a manje odgovarati, odnosno razumom pitati, a srcem odgovarati. Hoću reći da mi sebi često dajemo odgovor, samo da se utješimo i ublažimo istinu. To je kad govorimo razumom. Ali neka nam razum služi za ispitivanje srca. Srce progovara iskreno i tek onda ćemo znati jesmo ili nismo, te činimo li dobro određene stvari. Najbolje je to učiniti duboko u sebi. Ljudima možeš svašta pričati, ali kada srce progovara tebi, ono ne laže i tu tek jasno sebe vidiš. Prolazimo kroz razne situacije i ako otvorimo srce vidjet ćemo ispravnost ili zabludu u samom postupanju. Malo dajmo i srcu da sudjeluje. Da ne duljim previše, predstavit ću jedan moj primjer iz života. 

Prodavajući nisam znao koga ili što prodajem....

Radio sam u Hrvatskom telekomu na odjelu tehnička podrška - služba za korisnike. Zadnji dan rada prije nego ću se premjestit na drugi odjel, došao sam na posao i mislio da će mi radni dan biti kao i svaki drugi. Uz samo tehničku pomoć telefonskim pozivom, bitno je i nešto i ponuditi i prodati, putem teleprodaje. Prodaja je tamo ispred tehničke pomoći. Dakle moraš nešto i prodati da ti se ne prigovara. Bila je subota i nije bilo previše poziva. Radio sam do 12 sati. Kako nisam htio niti mi je išla prodaja, ipak nisam htio biti na nuli. Ta prodaja me povukla ne misleći uopće na čovjeka. Bilo je 12:01 sati. Moja je smjena završila, no ipak sam odlučio primiti još jedan poziv, jer možda mi se posreći i prodam nešto. Bio je to zadnji dan i moj zadnji poziv na tehničkoj podršci u službi za korisnike. Zazvonilo je, a jesam onako u sebi reko usput , Bože daj da bude prodaja.

Odgovorim na poziv i  javi mi se se čovjek (85 godina) koji govori pomoću digitalnog pomagala. Malo sam se stresao kad sam čuo kako govori, jer nisam navikao na takve govore. Nadalje, počeli smo razgovarati i malo sam ga teže razumio. Rekao je da želi ponovno aktivirati  sportski paket za max tv. Bio sam oduševljen.  Mislio sam evo prodaje. Ipak krenuo je objašnjavati svoju situaciju. Rekao je da je zbog situacije kakve je, hrvatski telekom odlučio dati mu besplatno sportski paket, a ako je tako onda to moram prespojiti na informacije, jer tu onda ne mogu ništa učiniti. Mislio sam u sebi kako besplatno, sigurno nešto griješi, to mu moga ja sad uključiti. Objašnjavao sam mu cijene sportskog paketa, ali je on rekao su mu rekli da ima besplatno. Nastavio je govoriti, a ja sam zašutio i slušao. U jednom trenutku je rekao da ima karcinom pluća i da će umrijeti za par mjeseci. Shvatio sam situaciju, prespojio sam ga na informacije, završio posao i krenuo lagano natrag u dom. Cijelo vrijeme sam razmišljao o tome....Zbog prodaje sam ostao duže na poslu, i primivši još jedan poziv, opet sam mislio na neke svoje potrebe, a najmanje na čovjeka.. Razmišljajući u tramvaju o tome, shvatio sam da je to zaista bio prodajni poziv, kako sam  Boga zamolio prije samog javljanja! Nije mi uopće bilo na početku stalo do čovjeka. Prodavajući sam umalo prodao sebe! Pričao sam s čovjekom koji fizički umire, a ja sam taj koji je još jače, u tom trenutku duhom umirao.

Ovaj zadnji poziv mog rada na tehničkoj podršci mi ipak pokazao, da ma što tražili od nas, često ipak trebamo biti ljudi i misliti na ljude. To nas oslobađa. Kad sam shvatio koji su mi primarni ciljevi bili, jako mi je žao bilo, ali sam se osjetio slobodnije. Bog me doveo i dao mi zaista prodajni poziv. Neka nam Bog onda bude na prvom mjestu, a na drugom slijedi "javljanje" tj. odnos s čovjekom. Dakle čovjek, ali i njegove potrebe, a ne samo naše lude ideje, zahtjevi koje mogu udovoljiti samo nama, a drugi da nije bitan i da ispašta. To je ono što oslobađa. U biti to je ljubav prema bližnjemu, a sebičnost i egoizam to ruši. 

Malo se zapitajmo ako činimo loše, činimo li to sebi ili drugima? Prodajemo ili smo prodani??