nedjelja, 3. svibnja 2015.

Anketa o opraštanju - Koliko smo spremni oprostiti? - Rezultati i analiza (Sudionici ankete - 95 studenata raznih sveučilišta u RH)

Kako je pitanje opraštanja uvijek aktualno pitanje, napravio sam jednu kratku anketu o opraštanju, gdje je sudjelovalo 95 studenata. Odgovarali su na pitanja što za njih znači oprostiti, što ne bi oprostili te sam dotaknuo temu o oprostu i zaboravu. Uzeo sam određene elemente i uspoređivao s izjavama te na kraju dobio određene rezultate koje ovdje prikazujem. Studenti koji su sudjelovali u anketi su s raznih fakulteta. Najbrojni su bili. PMF(11), FFZG(10), ERF(9), TVZ(7), EFZG(6),  KBF(6), FER(4),  Pravni fakultet(4), UF(3), RGN(3), HKS(3), GEOF(3), Ostali(27). 
Rezultate sam zbrojio, analizirao te donio svojevrsni zaključak na analiziranu temu:


Rezultati su slijedeći:

LJUBAV

Od 95 ispitanika 19/95 je  u svojoj definiciji istaknulo govor o ljubavi, što znači da 20 % ispitanika veže oprost uz prethodnu ljubav prema osobi, odnosno doživljava ljubav kao bitan čimbenik u praštanju. Ljubav jest bitan element u praštanju, ako smo sposobni voljeti, sposobni smo i praštati. Voljeti, a ne moći oprostiti je gotovo nemoguće. Tko voli, spreman je i na bol, a osim patnje za koju biva prethodno spreman, spreman je oprostiti. Drugim riječima, ljubav poznaje spremnost na žrtvu, a ono što čovjek voli dolazi iz ljudskog dostojanstva kojeg posjeduje svaki čovjek. Dakle, netko je dobar jer je dobro u njemu, a netko je loš jer se protivi dobru pa i dobru u sebi, na taj način ide protiv sebe. Tko poznaje i voli dobro, voli i dobro u čovjeku bez obzira na zlo koje nanosi. Zlo osoba može nanijeti i to zna boljeti, ali ako tko pristupi s ljubavi, ljubeći čovjeka zbog onog što on jest u svojoj biti, a ne ljubeći ga zbog onoga što čini i zbog položaja i nekog posjedovanja, on zaista zna oprostiti što ponekad i nije lako, ali zna. Ljubav koja se temelji na površnom, promjenjivom kao položaj, financijsko stanje, prije svega nije ljubav, a onda nema ni oprosta. Nekoliko ispitanika je vezalo pojam ljubavi i uz Boga. Ipak ljubav bitnu u praštanju vidimo kod 20% ispitanika, a primjer jednog takvog odgovora jest:

Oprost je potez u kojemu odbacuješ sve negativne misli i stavove u vezi osobe ili nečega što te povrijedilo. To je nešto što se ne postiže lako i za to je potrebna snažna ljubav i vjera.“ 

Student/ica,  1. godina, HKS


OSLOBOĐENJE

Nadalje, 55 studenata, odnosno 57% njih je navelo kako je za njih praštanje oslobođenje,  tj. skidanje tereta. Ovdje vidimo kako oprostiti ipak studenti smatraju nužnim za nove odnose ili za svoj duhovni mir, a što isto tako znači sklapanje novih odnosa s nekim drugim ljudima, jer isto je onemogućeno ili otežano ukoliko osoba nosi takav teret. Čovjek zaista, ukoliko zamjera nekome nešto, stalno će se vraćati na to i stalno će kočiti sebe u uživanju u životu. Primjerice, čovjek kada se osvećuje, sreća traje kratko, a kad oprašta sreća traje zauvijek. Ovdje bih povezao govor savjesti. Ako čovjek živi u miru i biva povrijeđen, njegov mir je narušen. Što može vratiti mir, ako ne sami mir. Mir vraća mir, a oprost je mira koja liječi čovjeka. Mnogi su naveli kako je teško oprostiti, ali je ispravno. Ispravno, zbog sebe i drugih, a nekoliko je izjavilo kako Bog nama prašta, tako i mi moramo drugima. Ako je Bog dobro i iz toga proizlaze ostale dobra, a i mi smo dobro, vraćajući se dobru, ostvarujemo sami sebe. Vraćajući se dobru, ostvarujemo se i postajemo slobodniji. Tu slobodu je prepoznalo dakle više od 50% ispitanika
Primjer takvog odgovora:

 „oprost je čin koji nas čini boljom osobom i rasterećuje nam dušu na način da zaboravimo bol koja nam je nanesena…“ 



Student/ica 2. godina, geodezija




 NOVA PRILIKA

U definiciji oprosta, gdje se navodi nova prilika onom kome praštamo, spomenulo je i istaknulo kao bitno 34% ispitanika, odnosno 32 sudionika u anketi. Oprost može biti zbog svog duhovnog mira, ali isto tako ono može označavati i zeleno svjetlo za nekoga tko će se moći eventualno promijeniti. Nismo mi koji će suditi, niti koji možemo oduzeti nekome priliku u promjenu. Zato potencijalnu promjenu možemo podržati oprostom, a ujedno će to i nama pomoći. Oprost ne znači i nužno pomirenje. Oprostiti i dati priliku čovjeku je u redu, ali ako on odbija prijateljstvo i normalan odnos, osoba nije primorana družiti se s njime, ali oprost i nada u promjenu i dalje vrijedi. Na taj način čovjek može polagati nadu u čovjeka i oprostiti mu, jer realno ne znamo hoće li se i kada eventualno netko promijeniti, ali oprostiti mu možemo i time ga potaknuti na promjenu. Na taj način smirujemo sami sebe. Oni koji su to smatrali bitnim i istaknuli „novu priliku“ su njih 32, što znači 34%.
Primjer takvog odgovora :

Kad nekom odlučiš dati drugu priliku iako znaš da je budala :)“
                                                                                        Apsolvent, HS

BOG

Promatrajući odgovore, najmanje zabilježeni element u definicijama i govoru o oprostu jest pojam „Bog“.  Pojam je upotrijebilo 9,4%, odnosno 9 studenata od 95 anketiranih. Kao što sam prethodno naveo, apsolutno dobro jest Bog. Uz apsolutno dobro, opstoje i ostala dobra. Ostala dobra opstoje dakle uz dobro. Dok osoba čini dobro, ostvaruje se kao čovjek u dobrome. Bog kao najveće dobro oprašta, što vidimo primjer u Kristu. Krist prašta grijehe, Krist koji je savršen, a tko smo onda mi nesavršeni da ne praštamo? U Bibliji je često spomenut govor o Božjem praštanju, a nešto manje o ljudskom. Ono što vidimo jest kako je Bog dobronamjeran, želi da čovjek ide prema dobru i oprašta mu ukoliko se pokaje, ali to ne radi dobra Boga, već radi dobra čovjeka. Isus nas poziva da praštamo i mi jedni drugima. Zanimljivo je kako govori u molitvi „Oče naš“ da Bog Otac prašta grijehe kako i mi drugima. Drugim riječima, otvoren si za dobro, ali ne da budeš sam u dobrome, već da potičeš i druge u dobrome, a time ostvaruješ i svoje dobro, svoj mir, koji od Boga dolazi. Također Isus govori i koliko puta treba oprostiti, a to je 70x7. Dakle, bezbroj. Bog koji je apsolutno, savršeno dobro te ne osuđuje već omogućava da sebe ostvariš u Njemu ,spomenutom apsolutnom dobru, od tebe traži da praštaš što označava prianjanje uz najveće dobro, jer radiš nešto što oslobađa, a od čega smo i potekli, a to je ljubav, a Bog jest ljubav. Zato oprost i jest težak, jer zahtijeva nešto nelogično, kao što je i nelogično da Bog umre na križu. U tome se i krije ljubav do kraja i praštanje kojem nas Isus uči. Stoga Bog i ljubav jesu povezani, jer Bog jest ljubav, a Boga je u svojoj definiciji oprosta spomenulo kako smo rekli samo 9%.


 Ovdje dajem dva primjera takvih rečenica, a to su:

Na pitanje je li teško praštati, slijedi odgovor. „Ako je jako teška povreda onda jest, to je kao teret, (nemojte da vam srce oteža govori Isus Krist) ili pak toliko stanje ravnodusnosti prema nekoj osobi tako da tu nema sredine, moras udarit kontru, moras mu pokazati ljubav, ili ce ostati odnosi hladni, a to je tesko, to je kao truditi se biti svjez, sretan i odmoran probuđen u 4 ujutro ili biti veseo i radostan kada postiš! Ali kako kaže nad.Fulton Sheen ljubiti se treba učiti.. kada uspijemo ljubiti nakon ovoga postanemo nevjerovatno snažniji, govorim iz iskustva, SHOW! Predivno, pocnes čovjeka gledati Božjim ocima pa ti onda oko bude tijelu svjetiljka jer se trudis vidjeti dobro u ljudima! Itd.“

Te na pitanje „Uvrijedi li te netko i zamjeriš mu to, a kasnije ga više ne vidiš i zaboraviš na to. Je li svejedno onda jesi mu to oprostio ili ne, slijedi odgovor:
 : „Nije svejedno ako mu nisi oprostio! Ako bi te na spomen te osobe i najmanja ljutnja,srdžba ili nelagoda obuzela onda moraš toj osobi u srcu oprostiti, da kad ga netko spomene nemas nikakve ružne misli o njemu, a to se može kroz molitvu tako da se moliš za tu osobu i tražis Boga da mu se smiluje i da mu oprosti sve i da mu u molitvi oprastis, to traje neko vrijeme..“

Odgovor je studenta  2. godine, TVZ-a.


Također definicija oprosta gdje se spominje Bog.

„Oprost je za mene jedan veliki dar od Boga. Što se više punim Njegovim Duhom svetim, više moje srce oprašta. Definirala bih oprost kao shvaćanje da smo svi djeca Božja, svi jednaki pred Njim, i da ono loše što nam netko učini zapravo ne čini on sam, nego zlo koje prebiva u njemu. Kad sam to prihvatila u svojoj glavi i srcu, spremna sam  sve oprostiti. Sama činjenica da Isus meni, običnom čovjeku, oprašta ono najgore, da oprašta najvećim grešnicima, On koji je sam Bog, me potiče da ja ljubim kako je On ljubio, bezuvjetno. I kao što želim da meni drugi oproste kada padnem i povrijedim ih, tako želim i ja činiti. :)“

Studentica 3. godine Grafičkog fakulteta

Dva spomenuta studenta su imala ujedno i sve elemente u svom govoru o oprostu koja su proučavana u ovom istraživanju!

UVIJEK TREBA OPROSTITI

Od 95 ispitanika, 64, odnosno 67% njih smatra da uvijek treba oprostiti. Neki razlog za nepraštanje ipak pronalazi njih 68%, odnosno 64 ispitanika. Vidljivo je kako ipak među onima koji su izjavili kako uvijek treba oprostiti, ipak ima onih koji ipak imaju nešto što ne bi oprostili. Razlozi za takvo nešto ipak teške bilo fizičke, bilo emocionalne povrede. Od 65 onih koji su rekli da pronalaze razlog,  njih 20, odnosno 31% ne bi nikad oprostilo ubojstvo. Ipak, najviše što pogađa čovjeka, odnosno navedeno je kao glavni razlog za nepraštanje jest izdaja, preljub, odnosno prevara, a s tim se izjasnilo 29/65,  tj. 45%. Ostalo 18, tj. 28% među kojima se našao često fizički zločin. Ono što vidimo iz samih rezultata da veliki broj studenata na prvu pokazuje spremnost sve oprostiti, ali kada ih se pita što konkretno ne bi oprostili, ipak pronalaze određene stvari pa se broj dosljednih prepolavlja. Tako dobivamo da ih je 30% ispitanih spremno sve oprostiti ili je barem iskazalo želju i ispravnost u tom činu, što je korak prema svom osobnom miru, obnavljanje odnosa ili osobni mir koji može donijeti novi plodni i zdravi međuljudski odnos.


ZABORAV (NI)JE OPROST

Zadnje pitanje na koje su ispitanici odgovarali je bilo o konkretnom slučaju. Radilo se o zaboravu i oprostu. Ispitanici su morali odgovoriti, bi li oprostili nakon povrede, a da na istu zaborave, a čovjeka više nikada ne vide. Ukoliko bi zaboravili, a ne bi oprostili, oprostit ipak smatra potrebnim 54 osobe = 57 posto. Zaista, čovjek mora oprostiti da bi krenuo dalje, ali zaboraviti ne znači oprostiti, niti oprostiti znači zaboraviti. To su dvije različite radnje. Povreda se ne ostavlja tragove u pamćenju čovjeka. Povreda se dogodila u ljudskom srcu. Ako ne ostavlja trag samo u pamćenju, već i u srcu, zaborav eventualno dobro dođe za brisanje iz memorije, ali ne i iz srca, za to je potreban ipak oprost. Preko 50% se s time slaže, a ostali poistovjećuju zaborav s oprostom što je teško moguće.
Također u prilog stavljam jedan odgovor koji je ta dva pojma jasno razdvojio, a također jedan gdje to nije očito.


Odgovor gdje se osoba izjašnjava kako zaborav nije isto što i oprost:
„Ma nije svejedno. Ja moram sama u svojoj glavu bit ok sa time. Ako sam zaboravila samo na to onda nije to oprost. Nešto će me nekad opet podsjetiti na to pa ću bit lose volje :) čak se ne mora dogoditi da vidim bas tu osobu Već neki mali "okidač" se može dogoditi da podsjeti.“ 
                                                                                        Studentica 4. godine, HS (psihologija)


Odgovor gdje se osoba izjašnjava kako je svejedno, aludirajući da je zaboraviti isto ili slično kao i oprost:

„Ako sam doslovno zaboravio, onda je to isto što i oprost jer me očito nije puno pogodilo“
                                
                        Student 2. godine, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije



ZAKLJUČAK

Kada pogledamo istraživanje vidimo zainteresiranost za temu,  s obzirom da su si studenti zaista dali truda u odgovaranju. Njih 95 se potrudilo dati odgovore, ali osim što su dali odgovore, dali su i prikaz svojevrsnih stupnjeva uz prianjanje uz problematiku oprosta. Ako poslažemo po redoslijedu oko čega se većina složila i spomenula do onog najmanjeg dobivamo moguću sliku današnjeg stanja oprosta među mladima.

Ispitani studenti su se najviše složili da je teško praštati. Bilo je također tu pojašnjenja da ovisi o situaciji, ali da nije lako. Neki su opisivali kad bi možda bilo lako, a neki su sa sigurnošću izjavili da je teško, dok su rijetki rekli da je lako. Ipak, činjenica je da je najviše slaganja bilo u tome da je teško praštati. Od toga kreće. Ipak manje, ali dosta reklo ih je da je oprost oslobađajući čin 57%, nadalje istaknuli su kod čovjeka da je oprost pružanje čovjeku nove prilike  34%,  a ljubav svega 20% te Boga 9%.
Vidimo kako se sve više i više snižava kada izoštravamo pitanje oprosta te kad dolazimo u srž, ostaje jako malo ljudi, a to je 9/95 ljudi koji su spomenuli Boga. Drugim riječima, Bog nam pokazuje primjer praštanja i ljubavi prema čovjeku, bolesnima, grešnima, odbačenima, sve to vidimo u Isusu Kristu. Imamo onu izjavu da je najteže praštati i s tim se složila velika većina, a opet poveznicu s Kristom – Bogom pravi najmanje ljudi. Kada povežemo te dvije rečenice, zaista jest teško praštati kao Krist, ljubiti kao Krist, najteže je to, ali ispravno i zato je malo ljudi spomenulo to, a opet se većina složila da je teško. Na taj način povezujem glavnu izjavu s kojim se složilo najveći broj ljudi, s onim što je okusilo najmanji broj ljudi, a to je praštanje u Bogu.
S obzirom da je teško, put praštanja prolazi od oslobođenja, vjere u promjenu na način da ljubimo, gdje pronalazimo Boga. Svi studenti koji su odgovarali su se našli na putu, netko ispred, netko iza, netko u većoj, netko u manjoj brzini, ali na putu. Smisao i jest hoditi prema cilju i poticati svakoga u tome, jer kako se većina složila, zaista je teško, ali tamo gdje je ova mala grupica dospjela, tamo je očito ispravno, jer malo ih je tamo,  a puno je tamo gdje je lagano, zato smo svi pozvani  povećati tih 9% na više.
Također što bih spomenuo, a to jest da je slika Boga prisutna u svakom čovjeku i ostvaruje se u svakom odnosu, posebno u odnosu muškarca i žene, gdje nastaje nova slika Božja, novi čovjek, gdje su roditelji sustavaratelji. Na taj način veza, brak je nešto posebno, duhovno, a prekid toga, odnosno kada se iznevjeri takav odnos, posljedice su toliko bolne, da su oni koji su našli razlog za ne praštanje, prije ubojstva stavili upravo prevara i izdaju. Možda su s razlogom to stavili, jer čovjek se ostvaruje u čovjeku i takav stav je također jedan od stanica na putu hodanja prema Bogu, a kad osoba shvati da je Bog važniji i od svih, tada osoba biva spremna oprostiti sve.

 Drugim riječima, svi smo pozvani i svi smo na putu, a statistika je samo statistika koja nam pokazuje moguću istinu, ali ona prava istina je zapravo u nama i na nama je odgovornost da sa svojim životom istražujemo, produbljujemo i koračamo rastući u spoznaji, ne zanemarujući čovjeka, koji jest dobro i koji kao takav može doći jedino od dobra, a to je Bog.

Za kraj prenosim poruku studenta 2. godine, TVZ-a, koju je šteta zanemariti, a ona glasi:
„P.S. ovakvih kolumni više treba studentima kako bi počeli razmišljati o bitnim stvarima kao što je ova. Lijep pozdrav! ;)“

Također se ovim putem zahvaljujem i svim studentima (95)  koji su sudjelovali u ovoj anketi! 
Hvala! 

Lijep pozdrav,

Nikica :)

1 komentar:

  1. Ako vam je potrebna usluga pouzdanog hakera za hakiranje baze podataka mobitela ili sustava, brisanje kriminalnih dosijea ili vraćanje ukradenog Bitcoina, obratite se easybinarysolutions@gmail.com ili whatsapp: +1 3478577580 koji su vrlo pouzdani i povjerljivi.

    OdgovoriIzbriši