četvrtak, 12. studenoga 2015.

Mislimo li na odgovornost dok tražimo određena "prava"?

Promatrajući  sebe i svijet oko sebe, ovim putem sam poželio potaknuti na razmišljanje i sebe i druge. Ljudi smo koji misle, djeluju, tragaju i daju. Težimo nečemu, branimo svoje stavove, ciljeve. Sve nas to tjera da djelujemo i da pokušavao ostvariti idealne uvjete kako bismo isto proveli. Pitamo li se ikada zašto to činimo? S čim je to povezano to što činimo? Volimo jednu osobu i sve joj želimo dati, primjerice majka djetetu. Može li majka voljeti svoje dijete i dati mu sve, a da u isto vrijeme mrzi? Može li to dijete mrziti? Može li osoba prihvaćati ono što zaslužuje, a da uskraćuje nekome nešto što zaslužuje? U nekom idealnom svijetu, odgovor bi bio ne. Ipak, danas je itekako moguće uskratiti nekome nešto, što ti sam dobiješ pa čak i ako nemaš pravo na to. Gdje nastaje taj jaz? Muž i žena čine brak. Oni su kao jedno. Danas je rastava sasvim normalna. Često elementi koji idu zajedno, danas se gledaju kao normalno kada se odvoje. Tako je i s pravom i odgovornosti. Ta dva elementa danas često bivaju odvojena.


Činim jer volim, volim jer činim

Ljudi smo s različitim životnim ciljevima i djelovanjima. Ipak puno toga zajedničkog imamo. Imamo život, potrebu za hranom, možemo voljeti ili mrziti. Sretni smo ili nismo. Imamo novaca ili nemamo. Život se vrti oko nekoliko elemenata koji su ovisno o čovjeku bitniji ili manje bitniji. U redu je da je čovjeku nešto potrebno i da se bori za isto. Nema nikakve dileme oko toga. Ipak, i ta potreba i to pravo nosi odgovornost, koje se suvremeno društvo želi riješiti. Ako ja želim hranu, moram biti svjestan da je i drugi želi. Ako ja želim biti sretan, moram biti svjestan da i drugi želi biti sretan. Moja potreba za određenim stvarima, označava i odgovornost da suosjećam i ukoliko sam u mogućnosti da nešto i učinim tko ima iste potrebe. Ako želim sebi dobro, moram htjeti i drugome jer, možda i ne znao, ali ako ne želim drugome dobro, zasigurno narušavamo i svoje dobro. Svijet je prepun apsurda. Primjerice, gledam vijesti i vidim kako majka kojoj je sin ubijen traži smrtnu kaznu za ubojicu. Zanimljivo kako jedna osoba, majka (ne sumnjam u bol zbog gubitka sina) želi isto ono što se dogodilo njezinom sinu. Tako imamo i abortus. Ja koji imam život, drugome želim oduzeti život. Pravo i odgovornost se sve manje poznaju, a nekad bili nerazdvojni poput sijamskih blizanaca. Suvremeni svijet je uspio operirati sijamske blizance i isprati im mozak da se više ne poznaju. 



Zašto je tuđe dobro i moje dobro?

Zašto? S pravom se to pitamo? Današnja situacija, gdje se uglavnom čuju izrazi kao što su "gledaj svoja posla", "to je moja stvar", "ja mogu što želim" nam uglavnom govore da čovjek zaista može puno toga činiti, ali nam i govore kako ne gleda odgovornost prema drugomu? Što čini nekomu za svoj propust ili djelo, da bi on uživao? Zašto je to moralno povezano, a nemoralno odvojeno? Ne želim ulaziti u problematiku navezanosti, jer sam o tome pisao, ali želim reći zašto je povezano.

 Zašto je činiti dobro, bitno i htjeti drugome dobro i zašto se tu krije prava Sreća, sreća pisana s velikim S i zašto ako ne želimo drugome dobro, nismo ni mi sretni, i ova naša sreća ako i postoji brzo se suši.


Ovako ću reći. "Što učiniš jednom od moje najmanje braće, meni si učinio." To smo čuli i često mislimo kako je Isus u svakom čovjeku. To i jest istina. Ipak onom kome Isus ništa ne znači i nije neki argument.
Ali, ako se pitam zašto je to Isus rekao. Zbog sebe ili zbog nas? Isus je Bog. Bog je najveće dobro, od najvećeg dobra dolaze sva dobro. Primjerice i mi smo dobro veće od stola koje je manje dobro. Ipak veće dobro, mi, odnosno stolar koji je čovjek je izradio taj stol. Tako da prema tome, naš stvoritelj je nas stvorio te je veće dobro.  Sigurno, da mu mi ne trebamo da bi On (Bog) bio dobro kakvo jest. Ipak, treba li on nama ako smo mi manje dobro. Taj Bog, Isus kaže da je u svakom čovjeku. Drugim riječima, ljubiti svoje dobro, znači ljubiti svoj život, ali ljubiti svako dobro, znači i svoj i tuđi život. Ljubiti i svako dobro znači i ljubiti Boga koji je najveće dobro. Ako ljubimo svo dobro, ljubimo i čovjeka, a ljubimo li čovjeka u kojemu je Krist, ljubimo i Boga, a tada smo onda zaista sretni jer ljubimo, odnosno odražavamo dobro, a to smo mi sami, a posebice smo usmjereni kako Isus obećava, vječnom život u najvećem dobru, Bogu. (Usp. Velikosvećenička molitva) 


Toplina duše zaista ima izvor... jesmo li ga izgubili?

Za kraj želim reći jedan primjer. Zamislimo da nam je jako hladno. Imamo potrebu za toplinom. Dolazimo do velike peći koja nas ubrzo ugrije. Konačno imamo i svoju toplinu i dobro se osjećamo. Ne zanima nas više toliko ni peć, a ni toplina koju širi pa čak ni na druge ljude. Zadovoljavamo se toplinom koju posjedujemo u svom tijelu. Ukoliko netko ostane bez topline. nije nas briga. Kada bi nestale peć, opet bi nam bilo hladno. Zanimljivo kako čovjek voli svoju toplinu, a ne peć. Ipak prava toplina dolazi iz peći. Usmjerimo li se izvoru, naša toplina će trajati vječno. Odmaknemo li se od peći, toplina će nestati. Izvor topline je upravo Bog. A mi smo oni pohlepnici koji želimo za sebe pa čak i vjerujemo da smo je mi proizveli.  Imamo pravo na toplinu, ali i odgovornost da ju čuvamo, širimo i štitimo, ne zbog topline, već zbog nas samih. Bog je ljubav, a ljubav je toplina bez koje ne možemo.

Stoga, ako možemo biti voljeni i isto želimo i trebamo, još veću odgovornost imamo voljeti.
Kao što je Bog ljubav, toliko nas je zavolio, da jednostavno.... postojimo i nikada neće prestati.
Izvor života je Bog u ljubavi koji jest ljubav. Odgovornost je na nama, prema sebi i drugima za vječni život u toplini života, koja je već sada, ovdje prisutna i uprisutnjivana u euharistiji, a upućuje nas na život u Bogu.
"Približilo se Kraljevstvo Nebesko".


   

1 komentar:

  1. Ako vam je potrebna usluga pouzdanog hakera za hakiranje baze podataka mobitela ili sustava, brisanje kriminalnih dosijea ili vraćanje ukradenog Bitcoina, obratite se easybinarysolutions@gmail.com ili whatsapp: +1 3478577580 koji su vrlo pouzdani i povjerljivi.

    OdgovoriIzbriši