Vožnja je moguća i u krivom smjeru..
Nitko ne može osporiti da živimo. Živimo i imamo svoj put. Sami odlučujemo što ćemo, gdje i kako. Čovjek je time usmjeren prema nečemu. Osim ljudske odluke postoji i duhovni utjecaj na ovozemaljski svijet. Jesmo li ikada razmislili čemu smo to usmjereni, i tko nas usmjerava, odnosno utječe li kakva duhovna sila na nas i služimo li nekoj duhovnoj sili, pa bilo to i nesvjesno. Nije stvarnost samo ono što se vidi. To je mali dio stvarnosti. Niti su posljedice posljedice, niti uzroci uzroci. Postoje i dublji uzroci i dublje posljedice, a mi smo kao neke lutke koje nemaju pojma što se događa. Zastanimo na trenutak i razmislimo što zapravo vrijedi, što je dobro i koga ja predstavljamo u ovom svijetu, te kome priliče moja djela? Često lutamo nesvjesni posljedice, a još manje uzroka. Lutamo u ovom svijetu, ne znajući na koga se možemo osloniti, a na koga se nikada ne bi smjeli osloniti. Bitno je znati pravi put. Kada ga znaš, preostaje ti samo da kreneš i to je to. Problem nastaje kada ne znamo pravi put, ali svejedno, mi idemo, bez obzira je li to ispravno. Na tom putu se često gubimo, no žalosno je i to da toga nismo svjesni. Netko nas vodi na krivi put, a mi to ne znamo. Zaista je bitno uspraviti se i razbistriti, te prije svega početi razmišljati što ja to činim? Tko je to čovjek i što ja to za ili protiv njega radim? Sva današnja nametanja, događanja i utjecaja društva ipak treba staviti na stranu, i u sebi preispitati ono istinsko dobro koje nikada nije, niti će biti prolazno! Usmjerimo se prema stvarno dobru i prepustimo da nas to dobrom usmjeri. Budimo sposobni prepoznati krivi smjer.
Jesi li se ikad pitao tko je vozač tvog života?
Na ovo pitanje puno ljudi bi odgovorilo s odgovorom "ja". Često u tome nastaje problem, odnosno spomenut ću dva problema. Prvi problem je kada osoba preuzima stvar u svoje ruke, i ona je sama sebi zakon i sama sebi vozač života. Često su takve osobe zakinute, jer žele sve imati pod kontrolom, žele moć i vlast. žele vladati jer misle da sami sebe usmjeravaju na nešto. Ne može nastati život od jednog čovjeka. Netko mora stajati iza toga, netko mora pokrenuti tvoj autobus života i nastaviti ga voziti. Osoba je u zabludi i svesti razloge postojanja i usmjerenja na ovozemaljske razloge je suviše besmisleno. Ipak, takva osoba može funkcionirati, ako se toga čvrsto drži. Veći problem koji postoji je više pitanje vjere. Svjesni smo Boga, ali ga ne uključujemo toliko u svoj život, a tada ne živimo niti jedno niti drugo, te stoga djelujemo izgubljenije od prve skupine ljudi...
Budimo svjesni onoga tko vozi i tko nas je uveo u ovaj život. Tko to zapravo može, ako ne svemogući Bog! Niti jedan ljudski um tako nešto ne bi mogao ni zamisliti, a kamoli stvoriti. Vrlo kreativno od Boga, a vrlo žalosno od nas što ne mislimo na Njega.
Bog koji je trojstvo i u isto vrijeme Otac i Sin i Duh Sveti, došao je u punini objave Sinu Isusu Kristu. Otac šalje svoga Sina Isusa Krista koji se žrtvuje i slobodno predaje na mučeništvo. Bog nas toliko voli, otac žrtvuje sina, kolika je to samo ljubav! Osim što nas je spasio, pokazao je nešto drugo. Spasenje nije moglo biti nikako drugačije. Upravo ovako kako se dogodilo se moralo dogoditi. Tim putem nam je pokazao iskrenu i pravu poniznost. Bog nam je dao sebe! Predao se za nas i pokazao nam što je zapravo pravi Put, Istina i Život koji vrijedi! Bolje rečeno, spasio nas je i postao naša navigacija. Bog koji je vozač je jasno prikazan u Isusu kao navigacija. Isus nam mora biti navigacija i Tvoja i Moja. On će nam pokazati i pokazuje pravi Put, pravu Istinu i pravi Život. S njim ćemo sigurno živjeti pravu vrijednost. Pogledajmo Njegove rečenice, djela.. Niti u jednom trenutku nije ukazao nešto protiv čovjeka. Imao je svoj stil i jedan način kojim je pozivao i govorio o čovjeku. Vrhunac je doživljen Njegovim uskrsnućem. Došao je služiti, a ne biti služen. Pokazao nam je savršeni način savršene vrijednosti. Svako odstupanje od toga, bilo i na trenutke dobro, je samo prividno dobro i ne vodi vječnom dobru i pravoj vrijednosti. Isus nam je pokazao kakva je to prava vrijednost, u dubini, pokazao nam je sebe, odnosno pokazao nam je tko je Bog! Pokazao I pokazuje dalje. Rekao je da je s nama. I je s nama, samo ga ne primjećujemo...
U svakoj kapi znoja i suzama našim, Isus je prisutniji više nego mi sami...
Bog je postao čovjekom. Bog nam je pokazao sebe, te je pokazao kakav je, u Isusu Kristu. Isus je rekao: "Ja sam s Vama". On to nije rekao, a da nije zaista tako. Nama je bitno prepoznati Ga i primiti Njegovu utjehu. On je zaista s nama. Sam je osjetio što je muka, te je u svakom našoj muci stvarno s nama. Kada nam je teško, kada nas guše razne situacije, bliže nam je nego ikada. U svakoj suzi našoj, Isus je prisutan! Pustimo da nas On utješi i povede na pravi put.
Povjerujmo mu i budimo korak ispred svijeta. Nismo od ovog svijeta, te konačnost i vrhunac naše sreće se temelji na onom od koga dolazimo. Da bi došli do tog vrhunca, sjednimo u autobus života, vođen našom najboljom navigacijom života i spasiteljem Isusom Kristom! Sv. Augustin je rekao: "Što imaš, ako Boga nemaš?".
Zaista, vrhunac sreće je u Njemu. U svojoj sreći i u svojoj patnji, osjetimo dublju sreću i dublju utjehu Isusa Krista, vođi našeg ispravnog puta. Prihvatimo ga i počnimo konačno živjeti. AMEN!
Nema komentara:
Objavi komentar