Već se po naslovu vjerojatno pitate što sam ja to napisao? Nogomet i duša imaju svoje radnje i okolnosti, no zanimljivo je to što funkcioniraju, odnosno teže sličnom. U svakom slučaju imam potrebu taj doživljaj i način razmišljanja podijeliti s Vama. Mogao sam odabrati bilo koji timski sport, ali nogomet treniram prilično dugo, te na temelju toga sam i došao do ove ideje, odnosno ideja. Ovo se čini možda apsurdno, no krenimo..
Aktivnosti u nogometu ... Aktivnosti duše
Svi znamo kako nogomet funkcionira, koji je cilj igre, kako je potrebna suradnja igrača. Duša isto mora nekako funkcionirati, mora imati cilj, te sama neće daleko uspjeti.
Suradnja..
Krenimo od pojedinca - igrača. Igrač može imati talent, može naporno trenirati, ali uzalud mu ako to ne pokaže. Uzalud ako to drži za sebe, ako to ne dijeli s drugima ili usmjeri prema nečemu od čega ima koristi. Nogometaš mora sudjelovati u igri surađujući s ostalima, te zajednički svojim snagama i talentima pobijediti. Duša je u tom trenutku isto timska, ona može biti dobra, može ne činiti niša loše, biti zdrava u potpunosti, no mora vidjeti i ostale suigrače. Svi smo mi suigrači jedni drugima, i svi zajedno trebamo težiti jednom cilju, jednoj pobijedi, a to je pobjeda dobra, pobjeda ljubavi, pobjeda Boga! Osim toga, moramo imati razvijen osjećaj za drugoga, inače možeš biti dobar, ali ti to ništa ne vrijedi. Dakle, suradnja je bitna. Kao što nogometaš svom sugiraču doda dobru loptu, dodajmo i mi svom bližnjem, prijatelju lijepu riječ ili dobar savjet. U nogometu se kaže da je akcija dobro odigrana. Odigrajmo i mi dobru akciju u duhovnom svijetu, čineći i svoju i drugu dušu zdravijom i bližom svom cilju, odnosno Bogu. Jedna akcija se može sastojati od par dodavanja, dobrih dodavanja, gdje onda protivnički igrači ne mogu ništa. Kako sam rekao mi smo svi suigrači, a tko nam je onda protivnik? Zasigurni protivnik je Zlo, tj. nečastivi kako ga Terezija Avilska naziva. Dakle, akcija dobrih dodavanja lopti i bliže smo golu, a protivnički igrači ne mogu ništa. Isto je tako u duhovnom svijetu, može biti napetosti i kušnji da pogriješimo, ali ako u Ime Isusovo širimo i dodajemo jedni drugima dobro i to dobro dodajemo dobro, naš protivnik zlo ne može nam ništa. Širimo dobro i na taj način pobjeđujmo! Činjenica je da tu i tamo izgubimo koju utakmicu u životu. No, često možete čuti izraz nakon izgubljene utakmice : "Prvenstvo još nije gotovo". To je istina. Porazom smo dalje od osvajanja prvenstva, kao i zlom od Boga, ali još nije gotovo. Bog nam nudi još prilika i još utakmica, a na nama je da se istreniramo i pojedinačno i timski, te osvojimo prvenstvo i dođemo do Boga! :)
Trening
Spomenuo sam timski trening i trening pojedinca. Igrač mora sam odraditi određene vježbe, bilo sklekovi, trbušnjaci, otrčani krugovi, no sve steknuto mora se istrenirati s drugima. Uzalud sve, ako nema osjećaj za igrača, tj. znati kada, kako dodati, gdje se nalazi na terenu njegov suigrač, jednostavno treba naviknuti na njega na terenu. Moraju se upoznati na terenu, odnosno moraju se istrenirati i međusobno. Odraditi određene akcije da bi bili spremni timski igrati i konačno pobijediti. Duša, tj. čovjek mora u sebi pronaći pravi smisao, pravi put i sam sebe motivirati. To je ono što samostalno obavlja i ono s čim nema ništa ako ostane na tome. Dalje mora krenuti i misliti na druge. Nogomet pojedinca ne postoji, nogomet nastaje kad se šire dodavanja i akcije uvježbane na treningu. Ne postoji ni ljubav pojedinca, tj. od pojedinca ne može nastati. Nastaje tek kad se uključe drugi ljudi. Na taj način širimo ljubav i dobrotu prema osvajanju prvenstva. Istrenirajmo se, te talent ne držimo, štoviše razvijajmo ga timski, te prenesimo u utakmicu života.
Tko je moj suigrač i trener?
Svaki čovjek je naš suigrač. Ne smijemo suditi i reći on je loša osoba, glup i da nam ne treba. Grijeh u svijetu postoji i osoba može biti trenutno nesposobna za utakmicu. U nogometu isto igrač može biti ozlijeđen, ali ga klub ne odbacuje. Ne odbacujmo ni mi jedni druge, svi smo u istoj ekipi. Onaj koji je duhovno ozlijeđen, dajmo mu priliku da ozdravi, kao što Bog nama daje. Uzmimo Boga odnosno Isusa kao učitelja, tj. trenera. :) Isus je trener koji ne može nikad dobiti otkaz i nikada neće potjerati igrača bez obzira koliko loše igrao. Isus nam je dao savjete, dao nam je put, istinu i život, dao nam je sebe! Imamo najboljeg trenera, ali ipak mi igramo i znamo pogriješiti. Kada i pogriješimo On nas diže i motivira za iduću utakmicu. On je s nama u svakoj životnoj borbi i utakmici, ne zaboravimo na našeg spasitelja i učitelja!
Odigrajmo to kako treba, da se vidi tko nas je trenirao i trenira...
Htio sam naglasiti samo da smo svi u istoj ekipi i da ne smijemo biti jedni protiv drugih. Iz iskustva znam, kada se igrači međusobno svađaju, nikad utakmica ne završi dobro. Imajmo na umu da smo svi jedno, po Bogu našemu. Uđimo u iduće utakmice, spremni, svjesni Isusa Krista i dobrote koje moramo dijeliti, zabijmo onda golove ljubavi i dobrote, te porazimo zlo, AMEN!!
Asistencija Davida Beckhama...
Među toliko protivničkih igrača, dao je ipak odličnu loptu svom suigraču i gol je postignut.
Usudimo se i mi među toliko zla, plasirati i činiti dobro!
Nema komentara:
Objavi komentar