Siromaštvo i Bogatstvo, kome je lakše? Tko posjeduje više?

Danas netko ima previše, netko premalo. Svi smo svjesni toga i svi to znamo. Našim ljudskim očima i osjetilima nam se čini da je onaj koji posjeduje materijalno sretniji. Bilo bi dobro zaviriti unutar toga i vidjeti što se krije, te kakve situacije u raznim tipovima obitelji, odnosno ljudi mogu nastati. Tko je bogat, a tko siromašan? Zanimljivo je to pitanje, a odgovor nije tako očit. Ovim putem bih htio približiti neke vrijednosti koje su značajne za mir, te i neke druge koje sami taj mir urušavaju. 

Siromašno bogatstvo i bogato siromaštvo

Puno je bogatih materijalno, a isto tako i siromašnih. To se predstavlja kao glavni problem u svijetu. Ako već moram spomenuti problem, iskreno se pitam čiji je to problem? Je li problem siromaha što nema materijalnog dobra? Ili bogataša što ne može bez svoga i što samo materijalno ima za ponuditi? Tko je zarobljen, a tko je slobodan? Tko je zapravo onda bogat, a tko siromašan?  Dobro razmislimo.. kakav je to život, ako ga ne živiš?  Ako se hraniš nečim prolaznim? Kakva je naša hrana, što je nama cilj? Onaj pravi dubinski cilj. Možemo li zamisliti nešto da nemamo? Možemo li tada zamisliti život bez toga? Što je ono bez čega u dubini ne možemo? Jesmo li slobodni ako ne možemo bez prolaznih stvari?

Moramo se malo razbuditi, protresti i uozbiljiti! Najviše vrijedi ono što nije prolazno, ono što imaš kad ti uzmu sve. Ono što stekneš duboko u sebi, te se po tome kroji tvoja sreća i tvoje bogatstvo. To pred Boga nosiš i to se može nazvati onim pravim bogatstvom. "Blago siromasima".  To je zaista ono bogato siromaštvo. Nažalost, čovjek može posjedovati puno toga materijalnog, ali može biti toliko siromašan, da sve što može ponuditi nekome je samo ono materijalno što posjeduje. To je prava tragedija i to nazivam siromašnim bogatstvom. Bogat, ali u dubini siromašan. Proći će sve, a tada će shvatiti da ništa nema. Razlika između bogataša i siromaha u materijalnom smislu je u nuđenju. Bogataš može ponudit materijalno i to mu može biti sve. Siromah nema materijalno, a kada ide nudit sve, onda može ponudit zaista ono što vrijedi. To je ljubav, lijepa riječ, osjećaj za drugoga. Bogataš od svog materijalnom možda ništa ne vidi. Ne kažem da nije u redu posjedovati materijalno, već naglasak stavljam na pravom bogatstvu. Ono koje će, ma gdje god pođeš, ma što god da ti se dogodi, uvijek nositi sa sobom. To je zaista bogatstvo. I kad čujete da je netko bogat, zapitajte se, je li stvarno je? Mi smo na ovom svijetu vrlo kratko, ali pojam bogatstvo ipak je tumačen drugačije od strane modernog i većine svijeta. Bogat ne mora uvijek biti bogat, a ni siromah siromah. Posvjestimo si tu razliku. 

Približimo si vrijednosti. Shvatimo od čega živimo duhovno i kamo nas to usmjerava. Fizički ćemo ionako svi propasti, a po Kristu dobiti novo tijelo i uskrsnuti. Što činimo za taj život? Od naše duše koja će uskrsnuti što radimo? Hranimo li ju ili upropaštavamo? Jesmo li bogati u tom smislu? Nosimo li sa sobom prave vrijednosti ili gledamo da imamo što više kao da ćemo vječno živjeti na zemlji. Promislimo tko je stvarno bogat i jesmo li mi bogati?  Nemojmo se žaliti, ako netko ima više, ako svećenici voze nova auta. To je zaista problem njihov i problem tih ljudi. Možemo im na tome čestitati. Samo ne dopustimo da se naše bogatstvo uruši zbog prevelike požude za materijalnim. Zbog prevelike požude i navezanosti na materijalno, osiromašit ćemo dušu koja mora biti navezana na Boga. Obogatimo svoj duhovni život, živeći na zemlji s prolaznim stvarima, s prolaznim tijelom, radeći na duši koja će biti vječna po Isusu Kristu! Budimo bogati nudeći i razvijajući ono što vrijedi. Ne samo za sada, već za cijelu vječnost. To je ono zbog čega se živi. Može biti teško, ali isplati se. Osim tijela koje je više manje stalno budno, probudimo i našu dušu i pogledajmo na svijet njezinim očima!  Na taj način uđimo u život kojem punina smisla nije na zemlji! Amen!