Obraćenje? Zašto se to odnosi na sve?

Što je to obraćenje??

Na početku bih malo o samoj riječi obraćenje. Često čujemo kako se netko tamo obratio, pa često i svećenik poziva na obraćenje. U bibliji na puno mjesta se spominje govor o obraćenju, no što je to obraćenje zapravo? Jesu navike čovjeka iste? Što se događa?  Kako znamo da se neki čovjek obratio? Onda se možemo pitati na koji način se čovjek može preobratiti? Može li se negativno obratiti? Možemo reći da je čovjek promijenio posao, promijenio stavove glede nečega, no kada govorimo o nekoj dubljoj promjeni, e to je onda obraćenje. Sama riječ obrat, znači da se nešto okreće, odnosno obrće. Tako je to zapravo i u duhovnom svijetu. Zaista se događa obrat iliti promjena smjera. Tvoja duša gleda odnosno usmjerena je negdje drugdje...

Koje je jedino i vrijedno obraćenje ?

Ono obraćenje koje je zaista vrijedi je obraćenje naravno prema Bogu. Kao što sam rekao obraćenje je promjena smjera i ustrajnost u tome. Kako je bivši papa Josip Ratzinger rekao: "Obraćenje je plivanje uzvodno", teško je danas biti kršćanin, i stalno se moramo obraćivati, odnosno stalno ustrajati u usmjerenosti prema Bogu. No, prijeđimo na stvar. Sada govorim dakle, o pozitivnom i kršćanskom obratu. Što se događa i zašto se čovjek može i nekad iznenada obrati? 

Prije nego počnem išta govoriti, ispričao bih kratku priču. Dok je trajao glazbeni festival slavonije, sjedim ja na terasi u kafiću Saloonu u Požegi.  Kako je bio festival, bilo je puno obitelji i naravno onda i puno djece. Ugledao sam jednog dječaka kako se igra dva do tri metra od svoje majke, dok su oko njega drugi ljudi. Imao je igračku koju mu je majka kupila na obližnjim štandovima. Dugo se dečko igrao, sve dok mu nije jedan dio otpao s igračke. Dvadesetak sekundi nakon što mu je dio otpao je gledao i čudio se kvaru. Nakon čuđenja, pokraj svih tih ljudi, on odlazi majci da mu popravi igračku. Ona mu popravlja i on se vraća i nastavlja se igrati. U takvoj nekoj običnoj situaciji možemo puno toga vidjeti.  Majka je promatrala svoje dijete, bez da je dijete imalo ikakvu svijest o tome. Tako Bog radi nama.

Dijete dok se tako igralo, okruženo ljudima, nije mislilo na svoju majku. U tom žaru igre, i s tima malim mozgićem, jednostavno se prepustilo i uživalo okruženo drugim ljudima. Kada je došlo do kvara, dijete gleda, i odmah iza toga trči prema majci. Ne nekom prolazniku, već majci! Često smo i mi razigrani u životu, okruženi raznim ljudima i životnim situacijama, i imamo taj mali mozgić, odnosno ljudi smo i često nam Bog nije u svijesti. I mi se u svijetu tako igramo, sve dok se ne dogodi kvar. Kada nastane kvar, onda se uglavnom puno više od dvadeset sekundi čudimo. Tragamo istražujemo i pitamo se kako i zašto? Čak bismo i trebali učiti od djeteta kako se vratiti onom kome pripadamo!! Vraćajući se onom kome pripadamo, vraćamo se Bogu! Neka nam djeca budu primjer! Nemojmo tražiti neke čudne metode i načine, ugledajmo se na dijete, kako je samo hitro otrčalo majci s pokvarenom igračkom. Često se pitamo gdje je Bog? Zanimljivo kako spomenemo Boga kad je loše? Da, bar onda nastavimo u tom smjeru onda i da dođemo i donesemo pokvarenu igračku pred Njega. Često nažalost lutamo i gubimo se. Možda nismo često toliko svjesni Boga, ali On kao Majka motri na nas, i nemojmo otići od Njega i tražiti sreću na krivim mjestima. Bit će žalostan, kao što bi i majka bila žalosna. Kvar je potreban da se vidi kome pripadamo, a kome ako ne Bogu jedinom!!

Uzrok i posljedica su povezane u ovom slučaju i to je najispravniji način života i obraćenja. Dolazimo od Boga i Bog nas je stvorio. Kome se obratiti ako ne onda Bogu?  Kome će se dijete obratiti, ako ne majci? Povezani smo s Njim, jer dolazimo od Njega. Kako po krvi majka i dijete, tako i mi s Bogom po duhu! Bog skrbi za nas, kao majka za dijete. Posvjestimo si takve činjenice i idimo ususret Bogu!

Negativni obrati

Samo bih napomenuo, da se obratiti možemo u krivom smjeru, što nikako nije dobro. Osim ispravnog puta i obraćenja, kao što sam rekao čovjek zaluta. Svijet nudi zaista razne stvari i prividne prolazne ljepote. Čovjek koji je ispunjen samo time, i koji teži samo tome, shvatit će jednog dana da to nije to. Može se dogoditi da iz jednog stanja, čovjek ode u još gore stanje. Kako je obraćenje usmjerenost. Usmjerenost ne mora biti prema Bogu. Usmjerenost može biti i prema drugim stvarima. Govorim o puno dubljoj usmjerenosti, odnosno odvojenosti od Boga.

Zadaća nas kršćana nije samo da radimo na sebi, iako to ide jedno s drugim. Ako mi postajemo bolji za pretpostaviti je da nećemo zanemariti druge. Hoću reći moramo i to je samo poslanje i zadaće Crkve da živimo Trojstvo, i po tom Trojstvu osim navještanjem Riječi Božje, skrbimo za druge. Zlo je ako ne činiš dobro. Mislimo na one kojima je potrebno obraćenje više nego nama. Pomažimo im, pa makar bili i vrijeđani zbog toga. To je naša odgovornost. Nemojmo ostati mlaki i govoriti da nas nije briga. Nemojmo nikada šutjeti. Težimo svom obraćenju za obraćenje drugih i obrnuto. Bit će ljudi i situacija koje će nas upućivati na obraćenje, te i naša sama aktivnost će nas dovesti do toga. Trgnimo se i učinimo nešto za sebe i za druge. Razvijmo osjećaj za drugoga. Ne dopustimo da potonemo niti mi, a niti naši bližnji.

Božja strpljivost

Udaljujemo se od Boga, okrećemo mu leđa i činimo razne stvari protiv Njega. Razmislimo, kada bi radili nekom čovjeku, prijatelju tako. Mislim da bi nas se odrekao istog trenutka. Previše smo nezahvalni, i idemo u sve veću krajnost. Ovdje želim naglasiti Božju strpljivost. Neće te On uništiti nakon jednog grijeha. On će čekati da shvatiš. Njegovo strpljenje s nama je veliko. Neće te odmah osuditi kao što ljudi rade. On priželjkuje tvoj priznanje i pokajanje i nudi ti priliku. Ponekad se dogodi onda i taj "kvar" da bi se uspio vratiti. Njegovo strpljenje je veliko. Obraćenje zna biti dug proces. Korak po korak. Malo po malo se čovjek može zbližavati Bogu. Bog je s njim i dalje je strpljiv, pogotovo  s onim koji čini taj iskorak i približava se Njemu. Bog čeka, raduje se tvom obraćenju i hodi s tobom. Obraćenje se ne može dogoditi odjednom, ali zasigurno će se dogoditi odnosno događati  krenemo li u pravom smjeru, smjeru Boga! 

LUKA 15, (29-32)

‘Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. 30A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ 31Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. 32No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’

Svaki trenutak pretvori u obraćenje

Nitko ne može reći "što će meni obraćenje", ja sam vjernik. Obraćivati se treba svaki čovjek. I ateist koji vjerojatno u dubini traga za istinom, te će je jednom i naći, a i vjernici kršćani. Uvijek možemo biti bolji i uvijek možemo biti bliži Bogu. Naša duša teži za približavanjem Bogu. To je put obraćenja. Velika je radost kada se totalno izgubljena osoba preobrati i okrene Bogu, to ostavlja veliki odjek u duhovnom svijetu. Za jednu izgubljenu ovčicu, odnosno zalutalog sina, velika je gozba. U istom trenutku možemo biti oni preko kojih će Bog pozivati sina za povratak, a također i oni koji će zauzimati mjesto zalutalog sina. Trudimo se živjeti i usmjeravati na život. Idimo kući. Idimo tamo gdje pripadamo i tamo gdje smo došli. To je Bog. Povežimo se njim, jer u Njemu je ispunjenje. Svoju dušu usmjerimo onome o kome ona sama ovisi. Svaki trenutak pretvorimo u obraćenje. Neka nam molitva, razgovor, posao, sve što radimo, neka nam bude obraćenje. Obraćenje odnosno usmjerenost prema Bogu. Da sve što radimo, radimo po Bogu. Svaku dan da znamo kamo idemo i čemu težimo. U tome jačamo, kada u sve što radimo umiješamo Boga. U tome naša duša jača. Često ćemo pasti, ali Bog ne diže ruke od nas. Daje nam priliku za podizanje. Dignimo se onda i krenimo!! Kao dijete majci, hrlimo ususret Bogu. Amen!

Krenimo zajedno u novi dan 

S Isusom, s Marijom!! :)