Iako stvoren na sliku Božju,
čovjek ipak ima svoje nedostatke i slabosti. Nismo savršeni poput svoga
Stvoritelja, ali iz dana u dan nastojimo živjeti po Njegovim zapovijedima i
usmjeriti svoja razmišljanja prema Njemu. Više puta znamo osuditi svoga
bližnjega zbog počinjenog grijeha, umjesto da malo bolje obratimo pozornost na
vlastite postupke. Sebe jednostavno ne vidimo. Ne vidimo da smo možda i sami
pogriješili. Jednostavno je teško priznati svoja nedjela – svoje slabosti – jer
se bojimo osude od strane društva ili obitelji. Strahujemo od optužbi umjesto
da zatražimo savjet i utjehu.
Zar smo zaboravili da je Isus
bio osuđen, ismijan i izranjen, ne zbog svojih, nego zbog naših nedjela? Tih
nedjela mogli smo se možda osloboditi uz Njegovu pomoć, a mi smo ih bez imalo
razmišljanja počinili i bili svjesni da griješimo.No, Krist je umro zbog naših
gijeha i prije nego smo sagriješili. Svojim životom zajamčio nam je slobodu i
osigurao mjesto u vječnosti.Bez imalo ustručavanja primio je na svoje izranjeno
tijelo onaj teški križ po kojem smo lišeni vječne smrti. Jasno nam je dao do
znanja da nas ljubi više nego samoga sebe. Zar nam ni to nije dovoljo kako
bismo shvatili Njegovu bezuvjetnu ljubav? Svojom mukom, smrću i uskrsnućem
poručio nam je da ne bojimo borbe protiv zla i grijeha, jer je On s nama. Zašto
se i dalje ustručavamo krenuti u taj pobjedosnosni boj? Naš Gospodin strpljivo
čeka da mu se obratimo, a mi uporno tražimo pomoć na krivim mjestima i od
krivih ljudi. Kada kažemo da nešto
možemo sami, zapravo Ga tada najviše trebamo. Uporno zamagljujemo Njegovo
dobrostivo lice koje vapi za našim obraćenjem. Kada bismo u kušnji samo
pomislili na to da je Bog uz nas, vjerojatno bi već tada osvojili bitku protiv
zla. Bog svoju pomoć nudi svima, samo ju trebamo prihvatiti i dopustiti Mu da
nam pomogne u borbi protiv grijeha. Upravo je grijeh taj koji nas sputava u
tome. Nemojmo se bojati! Mnogi su pravednici i sveci na nebu imali iste mane
kao i mi. No, oni su molili i prihvatili Božju pomoć koja ih je oslobađala
okova grijeha. Molitvom i obraćenjem možemo pobijediti sve ono što prijeći naše
posvećenje i odvaja nas od Boga. On samo traži da se bacimo u naručje Njegove
providnosti. Želi da Mu vjerujemo i da
se prema Njemu odnosimo kao prema prijatelju koji je uvijek tu, kada zatrebamo
Njegovu pomoć. Ne smijemo smetnuti s uma da dobri Pastir budno pazi na svoje
stado. On sve vidi, sve čuje i ni trenutka nas neće ostaviti u nevolji. On vidi
dubine našega srca. Ljude se može prevariti, ali Boga ne i zato moramo biti
posve iskreni.
Isto tako neizostavna karika
u lancu koji vodi do sreće je Isusova i naša Majka - Marija koja je zbog ljubavi prema nama
velikodušno prihvatila ulogu Majke našeg Stvoritelja i Spasitelja. Upravo nam
je Marija dala pravi primjer vjere i potpunog predanja Očevoj volji. Po uzoru
na njenu poslušnost, pokušajmo se što više osloniti i predati Bogu. Dopustimo
Mariji da nam pokaže put ka svome Sinu. Uputimo joj svoje molitve, jer je ona
ta koja naše brige, probleme, i potrebe posreduje do svoga Sina. Kao što je
uočila na svadbi u Kani, da nema vina, a vino je simbol ljubavi, tako i danas
ona uočava da nema ljubavi, te to kao i u Kani, prenosi svome Sinu – Isusu
Kristu. Ona govori slugama: « Što god kaže učinite!». On progovora u našim
srcima, a ovo su savjeti naše Majke. Osluškujmo i pronađimo Njegovu riječ
duboko u našim srcima. Promišljajmo nad njom, te je pretočimo u djela!
Kristina Filipović, studentica KBF-a
Zahvaljujem se Kristini na
trudu, uloženom vremenu, te priloženom tekstu. Hvala! Nikica.
Nema komentara:
Objavi komentar