Idem, ali ne idem...
Život je pun spoznaja, iščekivanja, nada i zabluda. Nekih smo svjesni, a nekih uopće ne. Dobro je zapitati se što činim i jesam li na pravom putu i kako znam da je to pravi put? Često o sebi mislimo da ispravno postupamo..ali još češće to samo na tome ostane. Više se trebamo pitati, a manje odgovarati, odnosno razumom pitati, a srcem odgovarati. Hoću reći da mi sebi često dajemo odgovor, samo da se utješimo i ublažimo istinu. To je kad govorimo razumom. Ali neka nam razum služi za ispitivanje srca. Srce progovara iskreno i tek onda ćemo znati jesmo ili nismo, te činimo li dobro određene stvari. Najbolje je to učiniti duboko u sebi. Ljudima možeš svašta pričati, ali kada srce progovara tebi, ono ne laže i tu tek jasno sebe vidiš. Prolazimo kroz razne situacije i ako otvorimo srce vidjet ćemo ispravnost ili zabludu u samom postupanju. Malo dajmo i srcu da sudjeluje. Da ne duljim previše, predstavit ću jedan moj primjer iz života.
Prodavajući nisam znao koga ili što prodajem....
Radio sam u Hrvatskom telekomu na odjelu tehnička podrška - služba za korisnike. Zadnji dan rada prije nego ću se premjestit na drugi odjel, došao sam na posao i mislio da će mi radni dan biti kao i svaki drugi. Uz samo tehničku pomoć telefonskim pozivom, bitno je i nešto i ponuditi i prodati, putem teleprodaje. Prodaja je tamo ispred tehničke pomoći. Dakle moraš nešto i prodati da ti se ne prigovara. Bila je subota i nije bilo previše poziva. Radio sam do 12 sati. Kako nisam htio niti mi je išla prodaja, ipak nisam htio biti na nuli. Ta prodaja me povukla ne misleći uopće na čovjeka. Bilo je 12:01 sati. Moja je smjena završila, no ipak sam odlučio primiti još jedan poziv, jer možda mi se posreći i prodam nešto. Bio je to zadnji dan i moj zadnji poziv na tehničkoj podršci u službi za korisnike. Zazvonilo je, a jesam onako u sebi reko usput , Bože daj da bude prodaja.
Odgovorim na poziv i javi mi se se čovjek (85 godina) koji govori pomoću digitalnog pomagala. Malo sam se stresao kad sam čuo kako govori, jer nisam navikao na takve govore. Nadalje, počeli smo razgovarati i malo sam ga teže razumio. Rekao je da želi ponovno aktivirati sportski paket za max tv. Bio sam oduševljen. Mislio sam evo prodaje. Ipak krenuo je objašnjavati svoju situaciju. Rekao je da je zbog situacije kakve je, hrvatski telekom odlučio dati mu besplatno sportski paket, a ako je tako onda to moram prespojiti na informacije, jer tu onda ne mogu ništa učiniti. Mislio sam u sebi kako besplatno, sigurno nešto griješi, to mu moga ja sad uključiti. Objašnjavao sam mu cijene sportskog paketa, ali je on rekao su mu rekli da ima besplatno. Nastavio je govoriti, a ja sam zašutio i slušao. U jednom trenutku je rekao da ima karcinom pluća i da će umrijeti za par mjeseci. Shvatio sam situaciju, prespojio sam ga na informacije, završio posao i krenuo lagano natrag u dom. Cijelo vrijeme sam razmišljao o tome....Zbog prodaje sam ostao duže na poslu, i primivši još jedan poziv, opet sam mislio na neke svoje potrebe, a najmanje na čovjeka.. Razmišljajući u tramvaju o tome, shvatio sam da je to zaista bio prodajni poziv, kako sam Boga zamolio prije samog javljanja! Nije mi uopće bilo na početku stalo do čovjeka. Prodavajući sam umalo prodao sebe! Pričao sam s čovjekom koji fizički umire, a ja sam taj koji je još jače, u tom trenutku duhom umirao.
Ovaj zadnji poziv mog rada na tehničkoj podršci mi ipak pokazao, da ma što tražili od nas, često ipak trebamo biti ljudi i misliti na ljude. To nas oslobađa. Kad sam shvatio koji su mi primarni ciljevi bili, jako mi je žao bilo, ali sam se osjetio slobodnije. Bog me doveo i dao mi zaista prodajni poziv. Neka nam Bog onda bude na prvom mjestu, a na drugom slijedi "javljanje" tj. odnos s čovjekom. Dakle čovjek, ali i njegove potrebe, a ne samo naše lude ideje, zahtjevi koje mogu udovoljiti samo nama, a drugi da nije bitan i da ispašta. To je ono što oslobađa. U biti to je ljubav prema bližnjemu, a sebičnost i egoizam to ruši.
Malo se zapitajmo ako činimo loše, činimo li to sebi ili drugima? Prodajemo ili smo prodani??
Nema komentara:
Objavi komentar