nedjelja, 22. rujna 2013.

Naše slabosti i Njegova bezuvjetna ljubav by: Kristina Filipović

Iako stvoren na sliku Božju, čovjek ipak ima svoje nedostatke i slabosti. Nismo savršeni poput svoga Stvoritelja, ali iz dana u dan nastojimo živjeti po Njegovim zapovijedima i usmjeriti svoja razmišljanja prema Njemu. Više puta znamo osuditi svoga bližnjega zbog počinjenog grijeha, umjesto da malo bolje obratimo pozornost na vlastite postupke. Sebe jednostavno ne vidimo. Ne vidimo da smo možda i sami pogriješili. Jednostavno je teško priznati svoja nedjela – svoje slabosti – jer se bojimo osude od strane društva ili obitelji. Strahujemo od optužbi umjesto da zatražimo savjet i utjehu.

Zar smo zaboravili da je Isus bio osuđen, ismijan i izranjen, ne zbog svojih, nego zbog naših nedjela? Tih nedjela mogli smo se možda osloboditi uz Njegovu pomoć, a mi smo ih bez imalo razmišljanja počinili i bili svjesni da griješimo.No, Krist je umro zbog naših gijeha i prije nego smo sagriješili. Svojim životom zajamčio nam je slobodu i osigurao mjesto u vječnosti.Bez imalo ustručavanja primio je na svoje izranjeno tijelo onaj teški križ po kojem smo lišeni vječne smrti. Jasno nam je dao do znanja da nas ljubi više nego samoga sebe. Zar nam ni to nije dovoljo kako bismo shvatili Njegovu bezuvjetnu ljubav? Svojom mukom, smrću i uskrsnućem poručio nam je da ne bojimo borbe protiv zla i grijeha, jer je On s nama. Zašto se i dalje ustručavamo krenuti u taj pobjedosnosni boj? Naš Gospodin strpljivo čeka da mu se obratimo, a mi uporno tražimo pomoć na krivim mjestima i od krivih ljudi.  Kada kažemo da nešto možemo sami, zapravo Ga tada najviše trebamo. Uporno zamagljujemo Njegovo dobrostivo lice koje vapi za našim obraćenjem. Kada bismo u kušnji samo pomislili na to da je Bog uz nas, vjerojatno bi već tada osvojili bitku protiv zla. Bog svoju pomoć nudi svima, samo ju trebamo prihvatiti i dopustiti Mu da nam pomogne u borbi protiv grijeha. Upravo je grijeh taj koji nas sputava u tome. Nemojmo se bojati! Mnogi su pravednici i sveci na nebu imali iste mane kao i mi. No, oni su molili i prihvatili Božju pomoć koja ih je oslobađala okova grijeha. Molitvom i obraćenjem možemo pobijediti sve ono što prijeći naše posvećenje i odvaja nas od Boga. On samo traži da se bacimo u naručje Njegove providnosti.  Želi da Mu vjerujemo i da se prema Njemu odnosimo kao prema prijatelju koji je uvijek tu, kada zatrebamo Njegovu pomoć. Ne smijemo smetnuti s uma da dobri Pastir budno pazi na svoje stado. On sve vidi, sve čuje i ni trenutka nas neće ostaviti u nevolji. On vidi dubine našega srca. Ljude se može prevariti, ali Boga ne i zato moramo biti posve iskreni.  

Isto tako neizostavna karika u lancu koji vodi do sreće je Isusova i naša Majka -  Marija koja je zbog ljubavi prema nama velikodušno prihvatila ulogu Majke našeg Stvoritelja i Spasitelja. Upravo nam je Marija dala pravi primjer vjere i potpunog predanja Očevoj volji. Po uzoru na njenu poslušnost, pokušajmo se što više osloniti i predati Bogu. Dopustimo Mariji da nam pokaže put ka svome Sinu. Uputimo joj svoje molitve, jer je ona ta koja naše brige, probleme, i potrebe posreduje do svoga Sina. Kao što je uočila na svadbi u Kani, da nema vina, a vino je simbol ljubavi, tako i danas ona uočava da nema ljubavi, te to kao i u Kani, prenosi svome Sinu – Isusu Kristu. Ona govori slugama: « Što god kaže učinite!». On progovora u našim srcima, a ovo su savjeti naše Majke. Osluškujmo i pronađimo Njegovu riječ duboko u našim srcima. Promišljajmo nad njom, te je pretočimo u djela!

Kristina Filipović, studentica KBF-a







Zahvaljujem se Kristini na trudu, uloženom vremenu, te priloženom tekstu. Hvala! Nikica. 

Nema komentara:

Objavi komentar