Sklad duše i tijela

Često nas nešto boli fizički, a nismo ni svjesni da nas isto tako može boljeti i unutra, da nas duša zna boljeti. Čovjek ne može odbacivati jedno, a drugo prihvaćati. Nema života od toga. Čovjek si u jedinstvu duše i tijela. Kako tjelesno čovjek može biti umoran, tako i duhovno. Fizički je čovjeku potreban odmor, a tako i duševno. Jedno ide s drugim. 

TIJELO

Tijelo, svima nama poznato. Ne jedemo, gladni smo, puno radimo, umorni smo, potrebna je hrana i odmor. Dakle tijelo ima svoje potrebe, i čovjek da bi živio mora zadovoljiti tjelesne potrebe. O tijelu zato i nemam puno reći, svi jako dobro znamo što nam je činiti. Ono što bih htio naglasiti ovdje je, da je tijelo povezano s dušom i jedno bez drugog ne ide. Čovjek nije samo jedno od tog dvoje. 

DUŠA

Ono što je bitno, a što se često zanemaruje i nije toga svjesno je upravo duša. Duša kao i tijelo ima svoje potrebe. Često ljudi rade na materijalnom, da osiguraju tijelo, a unutra su razoreni. Ako radiš na tijelu, radi i na duši jer su zajedno u jedinstvu. Uzalud ti sve, ako si umro iznutra. Ne kaže se bezveze: " Nemoj umrijeti prije smrti". U tome naravno ima istine, a to je ono o čemu upravo govorim. Sklad duše i tijela dovodi do sklada života. Kao i sklad muškarca i žene dovodi do sklada obitelji. 

SKLAD

Spomenuo sam potrebe duše i tijela. Zanimljivo je kako su te potrebe vrlo slične. Tijelo treba hranu, umara se, zna biti povrijeđeno, potreban mu je odmor, zna ljubiti, a duša upravo sve isto. Problem je što ljudi ispune uvjete za tijelo, a duša im pati. Budu izgubljeni, ne znaju kuda bi sa sobom, ništa ih ne ispunjava, a opet misle da imaju sve. Često se ljudi nalaze u takvim situacijama. Često ljudi izigravaju nekoga i nešto u društvu, često izigravaju sretnog čovjeka, što zapravo nisu, jer im duša umire. Duša umire, a oni to uopće ne shvaćaju. Potreban im je novi početak i osvježenje. Krenimo po redu. Tijelu treba hrana, duši isto. Što je to hrana duši?  Čovjek dolazi od Boga, stvoren je na Njegovu sliku po ljubavi. Ono što treba čovjeku je ljubav. Ali ljubav prije svega, ne smije biti zaslijepljen materijalnim ili nekim obvezama, zanimanjima. Treba izgraditi dobre odnose, temeljene na ljubavi u obitelji. Trebaju naučiti davati i to će ih ispunjavati. Čovjek koji priušti sve svojoj obitelji, a ne pristupa niti to čini iz ljubavi, niti su odnosi određeni time, bit će prazan. Biti ponizan , sretan zbog malih stvari i spreman učiniti dobro hrani dušu. Živjeti za drugoga ispunjava dušu. Ona se razvija u takvim situacijama, jača. To je njezina hrana, biti sretan zbog drugih i samim time si i ti sretan i ispunjen. Osoba koja živi samo za sebe nije sretna.

Tijelo se umara. Duša se također može umoriti, od raznih emocija, raznih situacija, duša zna biti umorna i potreban joj je odmor. Odmor se može ostvariti udalji li se čovjek od ljudi i raznih događaja, te bude malo u samoći što je i sami preduvjet za molitvu. Svakome ponekad dobro dođe samoća, u kojoj opušteno može razmisliti o svemu.  Duša također može biti povrijeđena, kao i tijelo, i zna jako boljeti kao i tijelo. Povrijede li nas drage osobe, duša će biti povrijeđena. U tom trenutku treba raditi na oporavku. Kako se i na tijelu oporavak može zakomplicirati, tako i na duši. Prije svega dobro si je posložiti si stvari i krenuti prema napretku, umjesto komplicirati si stvari što nije dobro za dušu. Kako za tijelo ima lijekova, tako i za dušu. Najjači lijek za dušu je uz pozitivne misli i molitva. Kad sam već spomenuo pozitivne misli, obratio bih pozornost na profesora Tomislava Ivančića koji je odgovorio  na pitanje gdje se nalazi duša u tijelu.  Rekao je da je svaka stanica tijela ima dušu i time povezujem taj pozitivan stav. Misli dobro, da ti bude dobro. I duh i svaka stanica tijela u kojoj je smještena duša. Neki ljudi nakon povrede tijela moraju vježbati i posjećivati teretanu, molitva je isto dobra za povredu duše. Iako bez ikakve povrede duše i povrede tijela, duh i tijelo mogu jačati. Tijelo naravno može jačati trčajući, podižući utege, na drugačiji način isto tako i duša može jačati. Zajednički im je to što je potreban napor za oboje. Čovjek kada tek kreće, umara se brzo, naporno mu je i tek kada uđe u formu postaje mu lakše. Identično je s dušom. Što se duše tiče, moram se nadovezati na Tereziju Avilsku. Terezija Avilska spominje 7 odaja molitve . Tih 7 odaja se dijele na 3 stupnja. 1. stupanj (1.,2.,3. odaja) je početnički stupanj u kojem je potreban napor za skupljanje svih osjetila i usmjerenost prema Bogu. Najteži dio, ali ako se prođe, lakše je doći do uživanja. 2. stupanj je napredni u kojem osoba već uživa u Bogu, te se napor pretvara u slavljenje. 3. stupanj je savršeni stupanj koji ne ovisi toliko o čovjeku već isključivo o Bogu. To je već Božja odluka. U njemu dolazi do stapanja duše i Boga u Zamku duše. Tu osoba toliko uživa da ima osjećaj da bi se najradije ostavila zemaljske stvarnosti i ostala u tome zauvijek.  Za ovaj 2. stupanj se može reći da je san svake duše. A ja bih rekao da je duša tada u dobroj kondiciji.  U svakom slučaju vidimo tu povezanost i ne smije se zanemariti ni jedna ni druga strana. Pristuno je tu i pitanje ljubavi. Muškarcu se može sviđati tijelo žene i obrnuto, no zasnivana veza samo na tome ubrzo propada. Prava i čvrsta veza i brak se zasnivaju na uzajamnom davanju i ljubljenju  duha i tijela dečka/cure i muža/ žene.Također ni tu jedno bez drugog ne ide. Što se tiče čestih pitanja vezano uz dušu i tijelo. Propada li i duša kada tijelo umire ili kako će duša bez tijela? Činjenica je da tijelo propada zbog grijeha, zahvaćeni smo grijehom i zbog toga je došao Isus Krist. Da propada zbog grijeha znamo po Isusu Kristu koji je uskrsnuo tijelom, kao i Marija njegova majka koja je uznesena na nebo. Oboje su bili bez grijeha. Prof. T. Ivančić je rekao da ono tijelo mrtvaca koje vidimo, nije više njegovo tijelo, što je naravno istina. Isus nije uzalud uskrsnuo.  Po Kristu smo preobraženi, i po Kristu dobivamo novo preobraženo tijelo i dalje ćemo tvoriti jednistvo duše i tijela. Kratko bih još napomenuo još govor sv. Pavla o tjelesnosti i duhovnosti. Za njega i tijelo i duh mogu biti i tjelesni i duhovni. On govori o načinima života. Duša može biti duhovna i na taj način je na pravom putu. Usmjerena je prema Bogu. Duša također može biti i tjelesna. Propadljiva je,  navezana je  i nije usmjerana prema vrhuncu i istinskom cilju, Bogu. Također samim time i tijelo može biti duhovno, ako se na pravi način upravlja i živi njime, te se svjedoči životom usmjerenost prema Bogu, tako isto što može biti i tjelesno.Tjelesni način života je plitki način, dok je duhovni način uzdizanje iznad samog sebe prema Bogu. Pavao poziva da budemo duhovni u oba smisla, odnosno da zaista budemo duhovni čovjek u cjelini.

Zaključimo. Bitno je da ne zanemarimo tijelo, a još bitnije dušu. Onako kako se brineš za tijelo, brini se i za dušu. Održavaj sklad da bi živio u skladu!  Ne dopusti da ti duša umre, već živi dok si na životu!!

Dušom, tijelom, puna ljubavi, ti si žito što nam daješ kruh 

nam života. 

Svjetla puna, ti si jedina, jedina od svih žena, majka si 

Krista!!