Pa gdje su ti Božji znakovi?

Često tražimo čuda, znakove da je Bog ovdje. Tražimo sigurnost u  Božju prisutnost. U današnjem vremenu kada je stvarno teško biti pravi kršćanin, kad dolaze razne druge teorije, razni novi proroci, ljudi kao da da se gube. Prije nego išta kažem dalje, preporučam, čitajte bibliju jer Riječ Božja je uvijek aktualna. Nemojte slušati neke druge ljude, lažne proroke. U svojoj tišini poslušajte Riječ Božju. Neka odzvanja u vašim mislima i srcu. Tamo je istina, a po toj istini shvatit će te istinu oko sebe i neće vas tako lako ljudi moći navlačiti. Bitno je ostati vjeran do kraja! Bog je stvorio sve, prirodu, zemlju, svemir, čovjeka. U svemu tome, možemo vidjeti i osjetiti njegovu blizinu i osjećaj stvaranja.

Početak nevolja

(Mk 13, 3–13; Lk 21, 7–19)

Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio, pristupiše k njemu učenici nasamo govoreći: »Reci nam kada će to biti i koji će biti znak tvojega dolaska i svršetka svijeta?« 4 Isus im odgovori: »Pazite da vas tko ne zavede! 5Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ‘Ja sam Krist!’ I mnoge će zavesti.« 6»A čut ćete za ratove i za glasove o ratovima. Pazite, ne uznemirujte se. Doista treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak. 7Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva; bit će gladi i potresa po raznim mjestima. 8Ali sve je to samo početak trudova.« 9»Tada će vas predavati na muke i ubijati vas. I svi će vas narodi zamrziti zbog imena moga. 10Mnogi će se tada sablazniti, izdavat će jedni druge i mrziti se među sobom.11Ustat će mnogi lažni proroci i mnoge zavesti. 12Razmahat će se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih. 13Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen.« 14»I propovijedat će se ovo evanđelje Kraljevstva po svem svijetu za svjedočanstvo svim narodima. Tada će doći svršetak.«

Sve što piše istina je. Ne dajte se zavarati i ne padajte na kušnje. Vjerujte i ustrajte!

OKO NAS

Pogledajmo oko sebe. Možemo vidjeti ljepote ovog svijeta, sve je usmjereno, svi negdje idu, postavljaju si ciljeve. To nije moglo slučajno nastati. Pogotovo ne nekim kemijskim spojevima. Čovjek planira, razmišlja, veseli se, tuguje. Razne su emocije prisutne. Ne postoji kemijski element za emociju. Promotrimo sav taj svijet, svemir. Kako je samo to napravljeno, stvoreno. Kada se udubimo u sve navedeno, shvaćamo da je u pitanju jedan kreator svega. Ovo slučajno ne može nastati. Ljubav, ne može slučajno nastati. Možemo je samo dobiti od nekoga. Ljubeći druge prisutna je ljubav, ne postoji slučajno. Da bismo ljubili, morao je netko i nas ljubiti, a to i jesmo, stvoreni po ljubavi. Težimo za čudom, a oko nas je toliko dobra od Boga, da se ponekad pitam, gdje su ti ljudi vjernici, da se ne dive nečem tako prekrasnom. Kao da su navikli i žele još. Žele nešto više, ovo im je dosadno. Zastanimo malo, zagledajmo se u svijet oko nas. Svi idu, svi se žure, svi idu prema nekom cilju. Glupo je ne pomislit da iza toga ne stoji nitko. Kroz što čovjek prolazi i zašto tako lako odluta? Bog nije otišao s ovog svijeta. On je tu. Dokaz je jer smo živi. Jer rastemo, oko nas sve raste. Bog je po tome živ. Tražimo čuda, a nismo ni svjesni da nam se čuda svaki dan događaju. Nije li čudo što si zdrav? Zahvalimo li Bogu što smo zdravi? Znamo moliti kad nismo, a kad jesmo, zahvale nema. To je čudo.  Kad nam netko sasvim slučajno popravi dan. Nije li to Božje čudo? Kada ti se dogodi nešto loše, zapadneš u tugu, pa se opet nekako izvučeš, da ni sam ne znaš kako si sve to proživio?!. Zahvališ li na tome Bogu? Možda si ti zaboravio na Njega, ali On na tebe nije. Prisutniji je ovdje nego što misliš. Uz tebe je stalno, a ti tražiš i prigovaraš, umjesto da za promjenu progledaš. Zahvali za dan, zahvali za svaku sitnicu. Jer svaku sitnicu nisi sam stekao, dobio si je. Recimo da nismo sigurni postoji li Bog. Ti opet imaš život, dobivaš te sitnice. Ako nešto čovjek dobije, u redu je da zahvali. Kome će zahvalit ako Bog ne postoji. On mora zahvaliti....Bogu. Da mi možemo nekom nešto dati, netko je trebao i nama nešto, a to je život, Bog živi koji je stalno među nama. Preopterećeni smo zemaljskim, novim idejama i stvarima, da zaboravimo na Boga. Mrmljamo kao Izraelci u pustinji protiv Boga, a cijelo vrijeme je bio s njima. Naša perspektiva i Božja perspektiva nije ista. Bog bolje vidi od nas i zato mu moramo vjerovati. O pristupu vjeri sam govorio. Moliti se i ne vjerovati nema smisla. Kao moliti nekog čovjeka za prijevoz, a ne sjesti u auto. Od vožnje i cilja, naravno ništa. Zato vjerom pristupajmo, vjerujmo u Njegovu perspektivu i prisutnost. Previše tragamo, idemo u nepoznato, a pred nosom nam je. 

PRIČA O LASTAVICI

Radio sam nešto u garaži i ugledao gore uz zid gnijezdo. Bilo je prilično čvrsto, lastavičje.  Unutra su bili mladi od lastavice. Promatrao sam ih onako poredane. Bili su mirni. Njihova mama Lastavica, nosila im je hranu najmanje 3 sata, koliko sam ja boravio  u garaži. Svaki put kad bi došla njihova mama, oni bi bili glasni i otvarali usta za hranu. Bez obzira što su svi otvarali usta, ona je hranu ubacivala u njihova usta redom. Promatram i razmišljam o trudu te mame lastavice. Svaka životinja gleda inače na sebe, uzima za sebe hranu. Ovakvi slučajevi su drugačiji, i ovakvi slučajevi su dokaz djelovanja i pomaganja drugima, odnosno da smo stvoreni od istog Boga.  Lastavica je mogla ostavit mlade i najest se za sebe i uživati. Ipak, nešto veće i dublje se krije iza toga. Kako sam rekao prije, Otac, Sin  su se toliko ljubili da je proizašao Duh Sveti po kojem je sve nastalo, a vrhunac je čovjek. Ako je posrijedi bila ljubav, Božje stvaranje, vjerujem da je ipak to zahvatilo i životinje, ne kao ljude u koje je udahnut Dah Života, ali ipak i životinje su Božja stvorenja. Prema tome i one su primjer i znak Boga, i zapovijedi ljubavi koje su nesebične. Kao što  je i ova lastavica hranila nesebično male. Takav odnos nije nastao slučajno. Nije to lastavica radila iz dosade. Lastavičin kreator je i naš kreator, Bog jedini. To je jedan od primjera koje sam ja uvidio, a vjerujte mnogo ih je, samo se treba osvrnuti oko sebe.

ČOVJEK 

Čovjek kao veće stvorenje i vrhunac stvaranja, ima puno znakova, jer je stvoren po samoj slici Božjoj. Zato, otvorimo oči i gledajmo, uvidimo dobrotu i u čovjeku, dobrotu koja dolazi od Boga. Čovjek zna biti i u tugi i boli. Kada smo u boli, također se sjetimo Boga, tj. Isusa koji je umro u muci, koji je također patio. Njegove Majke Marije, koja je isto patila. Imamo razne prijatelje, družimo se, pomažemo jedni drugima, u nama se budi dobrota. Ta dobrota i milost, nije samo tako nastala, malo promišljajmo o tome. Odakle nam emocije? ' Zar nije sve to jedno čudo, koje se ne može temeljiti na običnim površnim stvarima. Zar ne osjećate dubinu neku, nešto se krije iza toga svega. Pokušajte u miru razmišljati o tome. Ovaj cijeli svijet je povezan s Bogom. Život je kad živiš za nekoga. Imati nekoga pokraj sebe, biti spreman umrijeti za njega, kao Isus za nas. Vidimo dakle, netko drugi mora postojati. Nitko ne može živjeti odvojen od populacije. Čovjek je društveno biće. Ima neko susjedstvo. Tu je i bit svemira. Ovako imamo druge planete. I naš planet je također susjedni drugim planetima. Slika susjedstva i bližnjega.  Bog je s nama, vjerujte i po naravnim zakonima koji dolaze od Boga. Tko je sposoban vidjeti Boga u tome, sposoban je i za nešto veće.

Dakle, ovdje  sam govorio o naravnim znakovima i čudima. Bog je taj koji je postavio naravne zakone, te on može djelovati iznad svojih postavljenih naravnih zakona.  Bog djeluje i nadnaravno, a primjer su čudesna ozdravljenja. Vjerujemo u jedna i druga i nemojmo odlutati!

Zaključak..

Čemu tražiti težiti nečem što ne postoji i time izbjegavati ono što postoji. Samo pogledajmo kako je ovaj svijet uređen. Tražimo velike stvari i preskačemo male. Nismo ni svjesni da se upravo u tim malim stvarima kriju velike. Otvorimo oči,  pronađimo znakove Božje, te i samo budimo zaista slika Boga na zemlji ustrajući do kraja! Neka to i ostali primijete na nama, te budemo i njima poticaj za promjenu. AMEN! :)

 Ti si vjeran i uvijek, riječima istine nadu mi daš. 

Osjećam dodir Tvoj, koliko mi značiš Ti najbolje znaš!