Razlika prave ljubavi i one plasirane (izmišljene) - Konačni cilj ljubavi

Prije svega, stavljam Evanđelje u kojem Isus pretvara vodu u vino na jednoj svadbi, koje će mi kasnije koristiti u tekstu.

Isus pretvara vodu u vino

1 A treći dan [poslije ovoga] u Kani galilejskoj bila je svadba i Isusova majka bila je tamo. 2 A Isus i njegovi učenici također su bili pozvani na svadbu. 3 I, kada je nestalo vina, Isusova majka mu reče: “Nemaju vina.”4 A Isus joj reče: “Zašto mi to govoriš, ženo? Moje vrijeme još nije došlo.” 5Njegova majka reče slugama: “Učinite šta god vam kaže.” 6 A tamo je stajalo šest kamenih krčaga za vodu koje su Jevreji koristili za svoja obredna pranja, od kojih je svaki bio od po 80 do 120 litara. 7 Isus im reče: “Napunite krčage vodom”, i oni su ih napunili do vrha. 8 I reče im: “Zahvatite sada i odnesite glavnom poslužitelju.” I, odnijeli su, 9 a kada je glavni poslužitelj probao vodu koja je postala vino, ne znajući odakle ono dolazi (iako su sluge koje su zahvatile vodu znale), on je pozvao mladoženju 10 i rekao mu: “Svako najprije iznosi najbolje vino, a kada se gosti napiju, [iznosi] ono lošije. Ali ti si čuvao najbolje vino sve do sada!” 11 Isus je učinio [da je] ovo početak svojih čuda u Kani galilejskoj i pokazao svoju slavu, i njegovi učenici su povjerovali u njega.

Počnimo od pojma ljubavi. Danas se ta riječ koristi za razne stvari i time je pojam ljubavi razvodnjen. Što je zapravo ljubav? Što označava? Što se očekuje od ljubavi? Često kažemo ljubav prema čokoladi, ljubav prema psu? Je li to zaista ljubav?? Od čega se sastoji ljubav, koji su uvjeti bezuvjetne ljubavi? Što znači da je ljubav bezuvjetna? Puno toga stavljamo kako nama odgovara i nerijetko nam se i događaju loše posljedice, jer smo stavili po svome. Svojim ne znanjem, maštom, utjecajem društva, raznih medija, dobivamo sliku totalno krive ljubavi, ljubavi bez imalo žrtve, ljubavi koju mi sami zamislimo. To što dobivamo i što zamišljamo, ljudi moji nije ljubav. To su samo naše razmažene želje koje nemaju veze s ljubavi! 

Funkcija ljubavi

Da je Bog ljubav i da dolazimo od ljubavi, tj. od Boga i da je na nas preneseno Božansko djelovanje smo rekli. (Vidi objava br. 1).  Iz toga shvaćamo unutrašnjost i začeće ljubavi. No, što se zapravo očekuje od ljubavi i koja je njezina funkcija, te kada je ljubav djelotvorna, su pitanja od velike važnosti, pogotovo za današnji suvremeni svijet. Najljepšu pjesmu ljubavi donosi "pjesma nad pjesmama" u Bibliji. U kojoj je prisutan dijalog između zaručnika i zaručnice  o čemu ću malo kasnije više. U toj pjesmi nema nimalo egoizma. Jasno je da je ljubav međusobno davanje, pružanje, bez egoističnih ispada. Potpuno davanje i potpuno upotpunjavanje. Ljubavi je cilj davajući sebe ljubiti.

Put prema pronalasku stvarno prisutne ljubavi.

Lako je uzeti ono što mi želimo i ono što nam drugi plasiraju i potpisati kao ljubav. Netko može reći da i ovo što ovdje pišem je plasirano, i da punim glavu glupostima. No, već iz iskustva možete shvatiti da nije tako. Što želim reći? Malo se zaustavite, odmorite od ovog svijeta, od društva, medija. U tišini se zapitajte, što je to ljubav?  Što ja mogu dati da provedem ljubav? Što ja mogu učiniti da ljubav izađe na vidjelo, da bude djelotvorna?  S takvim dubokim razmišljanjem možete lako doći do odgovora ako krenete pravim putem. Ako u sebi otkrijete tajnu ljubavi, doći će te do temeljnih stvari o kojima ovdje pišem. Nikada, ali nikada nemojte pomisliti, a što bih ja mogao dobiti? Ljubav nije egoistična, ljubav je darežljiva, ljubav misli na druge. Egoizam uništava ljubav. Krenite razmišljati, što ja mogu dati, a ne što ja mogu dobiti. Takav put je ispravan put. Zamislite da se nađu cura i dečko i spremni su davati samo, uživati u davanju, uživaš u primanju. Kakva samo ljepota. Prioritet neka vam bude davanje. Zamislite cura i dečko se natječu u dobroti, tko će više biti bolji prema nekome. Nije im stalo što  će dobiti, a svejedno dobivaju!! Kakve su samo tu iskre ljubavi prisutne. Takva ljubav, vjerujte snažno se očituje. Očituje se jer je prava, iskrena i stvarno Prisutna! Usrećiti nekoga ne misleći na svoju sreću, snažno je očitovanje ljubavi. Takvo uzajamno djelovanje čini sretne obje osobe.  Često u ovom suvremenom svijetu, cura govori dečko mora biti ovakav, onakav za mene i suprotno. Nije loše željeti nešto dobro, loše je ako to stavimo na prvo mjestu i zanemarimo ili stavimo na drugo mjesto potrebe i želje partnera. S takvim stavom razvijamo bolestan odnos. I tu se ljubav gubi i tjera. Rekao bih da je to "bolesna ljubav", i toga je danas sve više u svijetu. Dakako da naglasim, ljubav nije samo među partnerima, ljubav je i među djecom, roditeljima i također ne smije biti egoistična. Zaključimo dakle početni put i shvaćanje ljubavi. Ovakva shvaćanja su samo zdravi temelji za razvoj odnosa i ljubavi, nadalje se oni moraju provoditi u djela.

Žrtva ljubavi

Kada govorimo o žrtvi, ovdje vidimo veliku razliku današnjih mladih supružnika, i nekadašnjih, prije 30ak i više godina. Povećava se broj rastava u današnjem vremenu. Suvremeno doba odbacuje sve staro, plasira nešto novo, nekakve nove ideje, a mladi ih lako kupe. Njihov stil i način života odudaraju od onog što su živjeli njihovi preci. Njihovi preci su bili svjesniji ovog što sam pisao u prethodnom odlomku i znali su za žrtvu. Kod današnjih mladih je situacija drugačija. Osim što nisu svjesni, niti žive ovo prethodno napisano, imaju egoistične pristupe i vrlo razmažene ideje. Današnji mladi imaju potpunu krivu sliku ljubavi, o čemu sam govorio. Ta slika ljubavi ne poznaje nikakvu žrtvu. Ljubav bez žrtve nije ljubav. Isus je ljubio Crkvu, sve do smrti. Nosio je taj križ, a da ljubav pobjeđuje vidimo u tome što je Uskrsnuo. 

Današnji mladi gledaju na ljubav, kao ljubav iz bajke, kao nešto savršeno bez ikakve muke. Isus je podnio muku, a mladi ne žele. Čim se pojave problemi, oni se rastaju, to ljubav nije. Ljudi moji, ljubav je potrebna i djelotvorna u muci. Kada nastanu problemi, supružnici zajedno moraju nositi taj križ, do kraja, do kraja muke, jer ljubav pobjeđuje. U braku bude i uspona i padova, zajedničkim snagama održavaju ljubav i snagom ljubavi prebrođuju muku. Današnji mladi misle da ne smije doći ni do jedne svađe, misle da mora biti kao u filmu, bajci. Naši mladi zapravo žive u velikoj bajci. Ne odustajte nakon pada odmah. Niti Isus noseći križ nije odustao nakon pada. Ljubio je svoju zaručnicu do kraja. Učinite i vi to sa svojim partnerima, ljubite ga do kraja, bezuvjetno. To poznaje prava ljubav, bezuvjetno ljubljenje i svakodnevnu spremnost na žrtvovanje za brak. To je ljubav, a ne ono što vam mediji i društva prodavaju i plasiraju! Budite svjesni toga i pristupajte na takav zreli način, osim u vašim srcima, ljubav će se očitovati i vani, te će ljudi primijetiti prisutnost stvarne žrtveničke ljubavi koja dolazi od Boga!

Pjesma nad pjesmama 

Najljepša pjesma ikad napisana o ljubavi. Prisutan je dijalog između zaručnika i zaručnice. Ili Crkve i Boga, a isto se uzima kao muškarac i žena. Ovdje ću se morati poslužiti značajkama profesora Petera Krefta. Naime, čovjek je izložio 7 značajki o ljubavi pjesmi nad pjesmama, a to su:  Ljubav je najveća pjesma, ljubav je dijalog, ljubav je evanđelje, ljubav je slobodno dana, straha u ljubavi nema, ljubav je vjerna i ljubav je spolna. U kratkim crtama ću objasniti svaku (po Kreeftu). Ljubav je najveća pjesma. Ljubav je dublja od svake riječi i kao svaka glazba potiče na ono dobro i tajnovito, te je i sama ljubav tolika dobra i tajnovita, pa je stoga ljubav najveća pjesma. Ljubav je dijalog. Vidljiv je dijalog između zaručnika i zaručnice, kao i dijalog unutar ljubavi, odnosno Boga, tj. dijalog unutar Trojstva. Ljubav je evanđelje. Ljubav je radosna vijest, obećanje blaženstva, pogleda prema budućem izvršenju što će se dogoditi u "vjenčanju". Ljubav je slobodno dana.  Bog ne može prisilit čovjeka na ljubav. Zaručnica slobodno odabire i kreće prema svom zaručniku. Straha u ljubavi nema. Ljubav i strah ne idu zajedno. Gdje ima straha ljubavi ili nema ili nije čista. Ljubav izgoni strah. Prepusti se pravoj ljubavi i straha neće biti. Ljubav je vjerna. Samo se jednoj osobi iskreno i iz ljubavi možeš predati, ako su u pitanju više osoba, to nije ljubav i to je povreda ljubavi. Prava ljubav nije rasipna i usmjerena je prema jednoj osobi. Ljubav je spolna. Muškarac i žena su spolni i ulaze u spolni odnos, tj. sveti čin koji je vrhunac ljubavi. Tako i Bog prožima čovjeka, što je idealna slika, slika Boga i slika konačnosti, sjedinjena Crkve s Bogom, odnosno vjenčanja. Tko ima i živi ove značajke  u braku, može zaista biti siguran da je u dobrom, sretnom i zdravom braku.

Zaključni dio - Isus Zaručnik, Crkva Zaručnica.

Zašto je prava ljubav o kojoj sam govorio tako bitna i važna?

Ljubimo partnere kao što je Krist ljubio Crkvu. Obitelj se još naziva "Crkva u malom". U njoj je prisutna slika Boga, a Crkva i obitelj zajedno žive. Obitelj doprinosi poslanju Crkve, živeći sliku Svetoga Trojstva, a Crkva pomaže obitelji koja sama dio Crkve. Ljubav je ključna i donosi nam predokus onog što nas čeka u vječnosti. Prije svega, slika trojstva je prisutna u braku, ljubeći se nastaje treća osoba. Kao što su tri osobe u Bogu.

To je prvi znak koji je također usmjeren nečemu što nas nadilazi. Drugi znak vodi prema cilju. Isus koji je došao, ljubio je i ljubi svoju zaručnicu Crkvu, tj. nas. Bog prožima čovjeka, a tu je prisutna i slika u spolnom odnosu. Isus je zaručnik, vjenčanje će se uskoro dogoditi. Nije čudno što je na početku biblije govor o Adamu i Evi, muškarcu i ženi. Pjesma nad pjesmama je u sredini Biblije, a na kraju u otkivenju, najava konačnog vjenčanja. Otkrivanja vea. Sjedinjenje u  vječnosti.  Brak je predokus onog vječnog. Vrhunac ljubavi u spolnom odnosu i prikaz sjedinjenja u vječnosti s Bogom. Ovdje želim iskoristiti evanđelje koje sam na početku stavio. Osim što spolni odnos treba doći u braku, kao i bolje vino na kraju, htio bih naglasiti i nešto drugo. Loše vino je došlo na početku, a dobro vino pretvoreno iz vode i blagoslovljeno od Isusa dolazi na kraju. Ono što želim reći vezano za zaručnika i zaručnicu je da je ljubav najbitnija i dana je kao predokus u braku, to je vino, ali ono lošije. Ono pretvoreno vino iz vode, tj. bolje vino je zapravo vjenčanje u vječnosti što dolazi kasnije, kada se naš zaručnik Isus Krist ponovno vrati. Isus je blagoslovio brak na kojem je bio, vino  je i samo simboliziralo blagoslov. Isus blagosljiva svaki brak na zemlji, i to je znak, da dolazi nešto novo, ponovni blagoslov ili bolje vino. Kako je Isus dao bolje vino na kraju, tako i za kraj čuva vječni život u zajedništvu s Njim. Do tada imamo brak koji je isto posvećen i svet, te simbol onog boljeg i vječnog. Konačno stapanje sa živim Bogom u vječnosti. To je smisao življenja, smisao braka i prava slika i pravo očitovanje živog Boga i Njegovog spasenjskog plana. 

Takvo značenje i smisao ljubavi shvatimo i živimo. Svaki dan budimo na taj način usmjereni prema Bogu. Ne znamo termin vjenčanja, ali pripremajmo se za to vjenčanje, živeći po istinskoj i snažnoj ljubavi koja nam je od Boga dana. To je ona prava ljubav koju moramo obraniti, jer ta ljubav  života vječnoga je vrijedna. U tom Duhu, usmjereni prema Njemu, nemojmo odustajati i tu ljubav provedimo u djelo, zajedno s našim zaručnikom i budućim mužem, Bogom vječnim. AMEN!

 Stavi me kao znak, na svoje srce!

Stavi me kao pečat, na svoju ruku!